Citiraj BubaSanja prvotno napisa
Ja plačem, povremeno, kad me uhvati nemoć radi napada tjeskobe koji ne znam smiriti na vrijeme ili kad me uhvati silna tuga. Nekad plačem tiho, naslonjena glavom na naslon kauča dok se suze slijevaju u tišini, a nekad ridam ko da je sudnji dan.

I uvijek se nakon toga osjećam bolje.
Isto ovako i ja.
Prije je to bilo često, svako par dana pa sam pomšljala sam bolesna.
Sad kad imam djecu sve rjeđe i rjeđe, valjda od obaveza ne stignem se olakšati.
Inače sam veoma emotivna i lako zaplačem do te mjere da se zbog cmizdrenja ne mogu pošteno posvađati.
Cmizdravica ali mi fali.

Nekad kad sam se htjela olakšati mogla sam bez problema zaplakati za sekund.

I da stariji sin me vidio možda 2-3 puta kako plačem i bio je tako žalostan da me molio da prestanem i onda sam počeo plakati.
Bilo mi ga žao i valjda treba da ga poštedim svojih suza.
Sve mi suze tapkao s maramicom...