Več nekih 2 tjedna R kada ide spavati, bilo to popodnevno ili večernje spavanje, kao da ga hvata neka depresija.
Čim spomenemo da ide spavati on u plać.
I baš jako plaće(dere se), stavimo ga na krevet,
pa on želi izaći i tako par puta,
ali ga uspijemo kroz zamolbu i priču staviti u vreću i poleći.
Tada ugasimo svjetlo i mi legnemo kraj njega.
Ponekad plaće duže(oko 5-15min) pa mu pokušavamo pričati, grliti ga,
smiri se pa opet plaće, ali ovisno o tome koliko je umoran zaspi kroz 5-15min.
Sve ukupno to traje relativno kratko, ali mene više brine zašto ga deprimira taj odlazak u krevet.
Pokušala sam se prisjetiti da li se nešto ružno dogodilo u krevetu pa da to povezuje sa tim,
ali nije ništa.
A još ne priča pa mi ni približno sam ne može reći što mu je,
a meni se srce dere kad se sjetim kako će opet sutra prije spavanja biti toliko tužan![]()