elin prvotno napisa
napisala si moj najveći strah. Strah me da i moja malena u budućnosti tako reagira kao i ti, jer smatram da ima pravo na djetinjstvo. Ja sam ga imala i ima pravo na to i ona. Poznajem puno djece rastavljenih roditelja, majke se dobro drže, ali ta djeca i dalje imaju želju da nadoknade to što nema oca. To je nešto u djeci divno, što mi odrasli ne možemo razumjeti, u njihovoj bezgraničnoj ljubavi za roditelje.
Moji roditelji inače nisu imali dobar brak, ali moj pokojni tata je meni svetinja. Bio je najbolji, obožavao nas je (mene i brata), vodio nas je svuda. Sjećam se šetnji sa njime po Trgu i ganjanja golubova, sjećam se da nas je provozao u 14-estici kada je prvi puta prošla Novim Zagrebom, parkova, zajedničkih boravaka na moru kada smo skakal sa njim u more i plivali u doboko i sl. .