pitala si za emocije..

Djeca su veliki borci sa velikim nagonom za opstanak, nauče ignorirati situaciju pa tako i svoje emocije, samo da bi mogli naprijed. Djeca se brzo naviknu, počnu čak to iskorištavati, no posljedica sigurno ima, no kako kod koga. Meni je najteze bilo što sam morala svaki vikend ići negdje drugdje, umjesto da sam uživala u svojim dječijim zanimacijama.
Samo sam htjela da me svi puste na miru.

Zapravo je najveci problem, jer se zasnivaju druge obitelji (kao kad ti se pokvari auto, pa kupis novi ) neki olako uleću u drugi brak stvarajući novu djecu, novu obitelj i onda još očekuju da ima se prva djeca dive zbog tog "velikog podviga", a posebno se vole hvaliti kako se djeca obozavaju, obožavaju maćehu/očuha da bi sebi olaksali savjest.
Pa još kad te druge žene/muževi ne prihvaćaju činjenicu da je postojao prvi brak i plod te ljubavi (ipak nisu svi takvi, skidam kapu ljudima koji poštuju nečiju prošlost, pa se ne bune zbog normalne komunikacije s bivšima oko djece, a koja jednostavno mora postojati).

Tako ti je to draga moja, između ostalog nemoj dozvoliti da dijete bude ping-pong loptica, neka ima i svoj život, i svoje vrijeme i kvalitetno vrijeme sa svojim ocem nasamo.