Citiraj elin prvotno napisa
ne gledam ja sa moje taštine, nego iz njezine perspektive da joj nedostaje otac. Meni je stvar vrlo jednostavna: ona ima pravo na oca, on nema pravo sjetiti se da bi u 35 godini proživljavao novo teenagersko razdoblje. Ona je prva, mi smo nakon. I to je to. Nema nitko pravo napraviti dijete i ostaviti ga. Tako ja mislim, sorry. Moja taština ničim nije povrijeđena i da nije nje ne bi niti osjećala bijes i možda bi ostali prijatelji, iako teško jer su moji prijatelji ljudi koje ja poštujem i koji poštuju mene, a ne varaju, lažu i ponižavaju me. Dakle, vjerojatno ne bi ostali prijatelji, ali ne bi bila niti bijesna.
Draga Elin, nisam detaljno pratila sve tvoje poslove i moguće je da mi je nešto promaknulo. Ipak, ovdje izjednačavaš dvije vrlo, vrlo različite stvari: raskid braka i napuštanje djeteta. Može se biti dobrim roditeljem i bez bračne zajednice i smatram da je tvoja (vaša) obaveza omogućiti to, a ne otežavati, te da biste upravo zbog toga trebali pokušati ostati u dobrim odnosima. Nadam se da je to i očeva želja.

Naravno da je u početku teško naviknuti se na novi način života, ali tako je to sa svim velikim promjenama kojima djecu izlažemo s manje ili više razloga: preseljenje, nova beba u obitelji, zahtjevni posao, dugačka poslovna putovanja... To je jednostavno tako i treba izvući najbolje iz situacije. I djeca rastavljenih roditelja mogu imati sve uvjete za sretan život, vidim puno lijepih primjera oko sebe.