david je rodjen 5. je bio jako zagrizao da ga u ovoj sk. godini, a i teta u vrticu je predlagala ranij upisi jer je kao pametan, pa se zato popalio. argumenti su mu bili - pametan, bistar, zna sva slova, savjestan, kooperativan itd. dakle, dijete koje bi sevjerojatno uklopilo u skolski sustav.

ali s druge strane (razlozi koje sam ja navodila kao argumente protiv upisa) - kratka koncentracija za nametnute zadatke, neshvacanje poraza ili neuspjeha (krivo napisano slovo je razlog suzama), njegova nezainteresiranost za pojam skole, te zagiranost prije svega - ja nisam nikakav psiholog, ali ga kao mama vjerojatno poznam najbolje na svijetu i on po meni jos nije (bio) spreman za skolu. rekla sam muzu da mislim da bismo prije svega nametnuli obvezu i doista to mislim.

6 mjeseci kasnije - on je s minimalnim naporima i s velikim ponosom savladao citanje, zbraja i oduzima do 10 (dakle, pretpostavljam ono sto bi u isto vrijeme savladao u skoli), ali mu je i dalje koncentracija kratka (iako znacajnije duza nego prije) i sve smo uspjeli nenametljivo i kroz igru. godina je dug period u njegovom razvoju, pretpostavljam, a kako nismo bili u obvezi, vjerujem da je ovo bilo ispravno.

i racunam da smo sebi napravili uslugu.