Citiraj sandraf prvotno napisa
argumenti su mu bili - pametan, bistar, zna sva slova, savjestan, kooperativan itd. dakle, dijete koje bi sevjerojatno uklopilo u skolski sustav.
S ovakvim argumentima mnoga bi djeca išla u školu s vrlo malo godina! Mislim da tu treba biti jako oprezan i uzeti u obzir niz parametara, koje, draga A70V, vjerojatno najbolje znaš upravo ti! Konačno, i definitivnu odluku o tome donijet ćete vas troje... Međutim:
Kakva god bila odluka, ona ne bi trebala ovisiti o vrtićkoj skupini. Treba razmišljati o psihofizičkoj spremnosti djeteta za školu, a ne o tome tko ostaje ili ne ostaje u vrtiću. Škola postavlja velike zahtjeve na dijete i važno je da ono bude spremno odgovoriti na njih.
Ovdje se, po tko zna koji put, u potpunosti slažem sa Zdenkom2. I dodajem: koliko god djeca bila na sve mile načine i po svim mogućim parametrima i testovima spremna za školu, škola je UISTINU velika promjena. Kako za dijete, tako i za roditelje... Rekla bih da je trenutak kada dijete krene u školu, zapravo onaj trenutak kada se zauvijek zalupe vrata bezbrižnosti...
Stoga ti savjetujem da dobro promisliš je li išta na svijetu vrijednije od toga da ti se dijete bezbrižno igra i da nije opterećeno ama baš ničim, osim možda time koju igračku/igru odabrati!... Mislim, lako je meni govoriti, kad moje dijete nije proljetno, znam... u stvari, samo sam ti htjela prenijeti neko moje iskustvo sa školom... i reći ti, da, iako je nasa kći bila "spremna" (po mnogim kriterijima, čak i testovima) za školu puno, puno ranije, mi smo odlučili da krene najnormalnije (s nepunih sedam, istinabog), i nismo ni trenutka požalili (mislim, što ju nismo dali ranije, kako su nam mnogi svjetovali)...
Eto, odluka nije lagana, nije ni jednostavna, držim ti fige da odabereš najbolje i za sebe i za V!