Joooooj, ...nije ti lako.

Hajde, onak ko mama kad predosjeti da će dijete biti bolesno, duboko pogledaj djetetu u oči, onda sebi unutra, tamo negdje duuuboko...i osjeti (ne razmisli, osjeti! ) što želite i ti i ona. Znam kako ti je: kao mama morala sam se boriti sa svima oko sebe i objašnjavati zašto ne želim da mi M. krene u školu ( a nisam baš imala argumenata osim tog nekog majčinskog osjećaja). Pusti sad drugu djecu: vrtićka prijateljstva obično se prekinu u 1. razredu i steknu neka sasvim nova, djeca mijenjaju škole, države, jezik...i prežive. Moraš osjetiti želite li vas dvije taj 1. razred. Ako ti dijete sliježe ramenima na to pitanje...