Ja mislim da to nije tako nevažno kako se na prvi pogled čini... ali opet, nije ni presudno. Ako dijete ima barem jednog poznatog prijatelja/ prijateljicu iz vrtića, neko dijete koje već zna i s kojim se dobro slaže, ADAPTACIJA na školu ide puno lakše i brže.aleksandra70vanja prvotno napisa
ne znam :/ , najiskrenije ne znamA sada nam ti reci čemu si se nadala kada si otvorila ovaj topic?
upisivati je radi druge djece, zvuči tako glupo
ali grupa u koju bi ona trebala ići dogodine mi se ne sviđa
reći za grupu djece da mi se ne sviđa je grozno
ali to je grupa u koju je ona trebala ići s 3 godine pa sam je prebacila u ovu i ne mislim da sam pogriješila
I jako dobro razumijem ovu temu... Spremnost djeteta je najvažnija, ali okolinu ipak treba uzeti u obzir. Ja sam svog mlađeg sina isto prebacivala u drugu vrtićku grupu. Dali smo ga u jezičnu i to je bila dobra odluka - moj sin je bio zadovoljan.
S druge strane, teško je tu biti pametan, a nemamo uvijek ni manevarskog prostora. Neki od tih klinaca našli su se u školi u istoj generaciji. I bilo je problema u početku (ne s mojim sinom, nego nekoliko djece u početku je ometalo rad cijelog razreda). To je sastavni dio adaptacije - stvari rijetko idu glatko. Ekipa iz vrtića je možda manje od četvrtine djece iz razreda. Ima među njima divne djece, ali i one malo manje divne. Ima čak dvije trećine dječaka, ali to je takva generacija - nema izlaza!
Na svu sreću, UČITELJICE su iskusne i kompetentne i s tim uspješno izlaze na kraj. Polako razred počinje ličiti na cjelinu.
Iako želimo sve najbolje svojoj djeci, ne možemo baš uvijek izbjeći smetnje i probleme. To je dio života. Prije ili kasnije ta djeca će se sretati na ulici, u kvartu, već negdje...
Ja sam shvatila da ne mogu sve kontrolirati (iako sam pokušavala) , a još manje držati djecu pod staklenim zvonom. Prihvatila sam stvari kakve jesu i počela tražiti dobre strane cijele te priče:
Moj sin je vrlo brzo naučio tko mu u razredu odgovara (po karakteru i sustavu vrijednosti) a koga treba zaobilaziti. Ništa mu nije moglo nadomjestiti vlastito iskustvo. Kad je na treningu dobio batina, shvatio je zašto ne želimo da tamo odlazi i stvari su polako došle na svoje mjesto.
Zapravo, i djeci koja nam izgledaju problematična treba dati priliku... Ako se s njima radi kako treba, dobre su šanse da sve bude ok. Vidim kako s njima rade naše učiteljice (izvlače iz njih najbolje) i prestala sam brinuti oko sastava razreda, iako me to jako opterećivalo u prvim mjesecima. Gledala sam kako moj sin reagira (njemu je bilo ok), a to je postao moj kriterij.
a70v, držim fige da sve bude kako treba i da ti se dijete snađe u svakoj situaciji u kojoj se zatekne i da joj bude dobro!
 |
|||
Odgovori s citatom