Citiraj Peterlin prvotno napisa
. Roditelj treba imati na umu ovo: nije sam pri donošenju odluke, ali kakva god ona bila, odluka je KONAČNA i nema natrag. Hoću reći, ako se pokaže da dijete ipak nije spremno, ne možemo se vratiti u vrtić, a traume se mogu provlačiti još dugo duuugoooo, čak i trajno. Pogotovo ako dijete ide u produženi boravak, to je fizički jako naporno.
:
ah evo mene opet sa mojim napadima panike, ali na ovo dobijem pritisak u prsištu

ma ona nema pojma što je škola
ali ne znaju ni djeca iz njene grupe

mene su forsirali u školu sa 6, rođena sam u 8. mjesecu, ne mama, već učiteljica koja je trebala preuzeti 1. razred, ona i tete u vrtiću su rekle mami da sam ja spremna i neka me da
ali ja nisam prošla testiranje
ali da se malo opravdam, svi su rezultati bili super, problem je bio u grafomotorici, ja sam ljevak i to je bila velika muka
ali ta učiteljica je i dalje nagovarala mamu, da će me ona preuzeti, da neće biti problema, ali onda sam ja rekla da neću u školu, opet zbog društva jer su moji dečki iz zgrade svi ostali u vrtiću
i mislim da je to bilo dobro
jer sam se s pisanjem mučila i sa 7 (i danas se mučim )

MC ne znam do kad trebam odlučiti
možda je i to znak da se podsvjesno borim protiv upisa, pa se možda nadam da će mi rok proći?

pitala sam pedagogicu u vrtiću i ona je rekla da će malo testirati V, i V mi je rekla odmah drugi dan da ju je teta odvela u drugu sobu i dala joj neke zadatke (za razliku od Peterline pedagogice koja je to radila u hodu)
i kaže da je sve znala
a ja je pitam: a što te je teta pitala?
a ona meni: ne znam što me je pitala, ali ja sam sve znala (da ja razmišljam o odgodi upisa iduće godine 8) )

naručit ću je na psihološku procjenu u Suvag

nazvat ću njenu pedijatricu (radimo istu smjenu i to mi je jako nezgodno, ne mogu otići kod žene i porazgovarati s njom)

otići ćemo kod direktora škole (MM ga poznaje)

i sve ću to raditi u nadi da će me netko stvarno uvjeriti da je za nju bolje da ostane u vrtiću