Citiraj AndrejaMa prvotno napisa
Petrlin,
zašto misliš da to što je ljevak ima veze sa zrcaljenjem?
Ako zrcali slova - to je oblik disgrafije, a ako kreće pisati s desna u lijevo - to je greška koju često rade ljevaci. To su dvije stvari koje treba razlikovati. Ako je riječ o disgrafiji, nju treba vježbati i nije stvar "klika" u glavi da to tako ide kao u pisanju s desna u lijevo.
Na ovo sam upozorena (od strane stručnih osoba na Goljaku) jer imam djete koje je ljevak, a nećaka mi je ljevak s disgrafijom, a oboje su djeca s nekim oblikom posebnih potreba.

A sada zašto sam uopće ne ovoj temi iako mi djete ima svega 3 godine i 8 mjeseci? Zato što sam upozorena upravo na to da mi djete očito ima visoki IQ, pa da unaprijed pratim i odlučim što i kako da eventualno u vrtiću pređe u stariju grupu. Ovo je savjet jednog pedagoga, a ne vrtića. Malo sam zatečena, ali vrijedi pratiti i informirati se na vrijeme.
Matej je rođen 4.5., dakle u školu bi išao s 6 i 4 mjeseca odnosno 7 i 4 mjeseca. On je za sada u grupi među najstarijima, svaršeno komunicira, vokabular mu je iznenađujuć za djete od nepune 4, puno togas zna i izvrsno pamti i prepričava. Piše neka slova, sva zna, brojeve isto tako.

Prije nego sam pročitala vaše mailove mislila sam stvarno da ga prebacim u stariju grupu, ali sada moram priunat da sam blizu toga da promjenim mišljenje. Emocionalno odrastanje je ipak najvažnije. I dobra priprema. To što sam ja išla u školu sa 5 i 10 mjeseci i što moja šogoriuca misli dati djete u školu sa 5 i 8 mjeseci (u Njemačkoj) - to su iznimke. Ja sam "ispala" dobro, ali ovisi o karakteru i emocijama, vremenu i ciljevima. Još ćemo se i mi konzultirati, jer on često zna reći da mu je u vrtiću dosadno, da djeca još ni pričati ne znaju i sl.
Odluka je teška. Dobro, možda ne teška, ali odgovorna.
Isprika svima zbog skretanja s teme, iako vjerujem da će biti korisno:

Ne da mislim da to što je moj sin ljevak ima veze sa zrcaljenjem, nego sam sigurna u to. SIgurna sam za moje dijete, jer sam provjerila.

Moj stariji (koji nije ljevak) je u Suvagu na tretmanu bio od 2004 godine. I danas hodamo na kontrole, ali sve je dobro. Njegova dijagnoza nebitna je za ovu priču, a i već sam pisala o tome na drugim mjestima.

Dalje - kad je moj mlađi sin sam počeo učiti pisati (on je zakleti ljevak od rođenja, ali nema nikakvih motoričkih problema za razliku od brata), činio je to naopako. Zrcalio je, ne slova nego CIJELI TEKST, kompletne rečenice, kao Leonardo da Vinci. Nismo ga učili pisati - skupljao je znanje sam, od godinu dana starijeg brata. Jednostavno, sviđalo mu se tako. Kad je bio u četvrtoj-petoj godini, odvela sam ga logopedu prvi put. Ništa posebno, on je samo ljevak... Kasnije sam imala prilike zatražiti još jedno mišljenje, bilo je isto! Dijete se jednostavno zafrkavalo. Još jedan logoped mi je rekao da svaki petogodišnjak ima pravo na to.

Nismo ga sprečavali, ali rekli smo mu nek taj način pisanja ostane njegovo tajno pismo (kao Harry Potter). I naučili ga standardno pismo NEOVISNO o "njegovom". Savladao je bez greške, jedino se neko vrijeme vidjela razlika u brzini... I brojeve je pisao tako, ali sve smo to riješili u zadnjoj godini prije škole.

Nije imao nikakvih sustavnih grešaka pisanja tipičnih za dizgrafiju, on je jednostavno pisao "naopačke" jer mu se sviđalo.

Eh, sad.... Za dijete koje je ljevak velika je vjerojatnost da ima dominantnu desnu moždanu polovicu. Takva djeca "okreću sliku" u glavi na način kako sam opisala.

Ima dosta literature o tome. Meni je omiljena knjiga koja je pisana na način da ju svaki roditelj, odgajatelj i učitelj može lako razumjeti i primijeniti neke stvari iz nje. Zove se Jednorozi su stvarni, autorice Barbare Meister VItale

Andreja, potraži si knjigu (iako ima i drugih), radi sa svojim djetetom vježbe senzorne integracije i sve će biti u redu! Istovrijedi i za nećakinju... Stručni tretman imate, a to je najbitnije. Dodatne spoznaje o tome ne mogu škoditi... I dobro je pitati na više strana... Sretno!

Evo, za sve one kojima treba, više o tome:
http://razvojdjece.crolink.net/knjiga.asp?ID=2672