ok. sad će sve majke koje neopisivo uživaju u čarima dojenja vjerojatno pomisliti.. koji egoista, šta je uopće rađala..ili tako nešto...ali nadam se da nisam jedina i da zbog toga nisam loša majka... mia se rodila prije 3 mj. i od prvog dana doji bez problema.. ja sam muku mućila sa sisama prvih mj. i po i bilo je bolno i grozno i nisam odustala jer znam da moje mlijeko ne može ništa zamijeniti.. sad je sve ok bar što se bolova tiće..da, volim ju gledati dok zadovoljno guta i guguće.. i volim kako me mazi i gleda dok sisa i uživam....ali.. sad taj kobni ali..nekad sam tak umorna i ne da mi se u 3, 5, 7 ujutro buditi i nju dojiti, ne da mi dan provoditi cjedeći sisu za boćicu za sljedeći dan jer moram na ispit, ili nešto obaviti u gradu pa ju ostavljam mužu, mami da ju nahrane, ne volim taj osjećaj sputanosti koji me nekada uhvati..i onda pomislim.. zar sam stvarno loša mama , zar ne bi trebala beskrajno uživati u svom djetetu i svim čarim majčinstva.. zar ne bi trebala zaboraviti sve stare navike i obveze..da budemo na čisto..ja nju obožavam i nikad ne bi mjenjala to što sam postala mama...al nekad bi odustala.. kao ono.. evo sad mi je dosta, vraćam ju..a onda opet kad pomislim da joj dam nešto drugo, da će uskoro nadohrana..nekako pomislim bit će mi lakše al opet tužna sam i nekeko bi to odgodila..što kasnije..to bolje.. eto..nadam se da ste shvatile što me mući..i nadam se da nisam jedina.