nekad sam tak umorna i ne da mi se u 3, 5, 7 ujutro buditi i nju dojiti, ne da mi dan provoditi cjedeći sisu za boćicu za sljedeći dan jer moram na ispit, ili nešto obaviti u gradu pa ju ostavljam mužu, mami da ju nahrane, ne volim taj osjećaj sputanosti koji me nekada uhvati..i onda pomislim.. zar sam stvarno loša mama , zar ne bi trebala beskrajno uživati u svom djetetu i svim čarim majčinstva.. zar ne bi trebala zaboraviti sve stare navike i obveze..da budemo na čisto..ja nju obožavam i nikad ne bi mjenjala to što sam postala mama
Ma kaj bi bila losa mama...dojenje je nacin hranjenja, nema nikakve veze sa ljubavlju prema djetetu...to sto ti se ponekad ne da, ne znaci da je manje volis...