Imam i ja slicne probleme. Moja misica nece izdojeno mlijeko, vec samo cicu. Tako da svaki put kad trebam nesto otic obaviti jurim i zurim i sva sam zivcana. A ne mogu je bas svukud vodit sa sobom. I imam trenutaka kad se veselim danu kad ce prestat cicat, ili bar kad ce pretezno jesti dohranu, pa da mogu kao covjek nekud otic na tri-cetiri sata i malo se odmorit od svega.
Sad na svu srecu uglanvom prespava cijelu noc, ali dok je bila manja i budila se po noci ponekad sam pomalo mrzila svog muza, koji bi uglavnom to sve prespavao, a ja sam bila ta koja je svaki put morala skakat oko nje. Jer on nema cicu. Sto je neosporna istina, ali ponekad sam se osjecala da sve to skupa nije fer.