vidim da se ne javlja ni jedna 'friška' rodilja iz čk bolnice, pa ajd da se ukljucim (posto sam rodila prije dva mjeseca)..
kao i sve dosad, kuci sam se vratila s brdom dojmova o cijelom 'drugom katu' na kojem sam boravila dva tjedna.. (10 dana prije poroda i 4 nakon). citajuci vase komentare ne mogu se oteti dojmu kako lako zauzimamo stavove o tome da li je netko dobar doktor, ili, je li koja sestra ok il nije.. necemo se zavaravati, ako globalno pogledamo situaciju - jako puno tog u čk rodilistu ne stima i prije svega to je stvar onog sto tamošnje osoblje "nosi u glavi", (od onih koji se igraju malih bogova, pa sve do najmlađe sestrice koja vec sad bahato lunja hodnicima jer je skuzila da moze). po meni nije toliki problem u neimanju kade ili stolcica. problem je u nedostatku komunikacije između pacijentica i doktora, neopisivoj hladnoci i nezainteresiranosti vecine sestara za zene koje su prozivjele jedan od rijetkih, velikih stresova u svom životu, problem je u podmitljivosti SVIH, konstantno rivalstvo i svađe među doktorima.
i ja sam sama dozivjela neudobnosti i od strane doktora koje neke ovdje hvale (relativnost dojmova!), i od strane sestara/primalja koje bi u takvim trenucima trebale biti potpora, ohrabrenje, toplina. a nisu. a i sta je najgore, nisu ni strucne u onome u cem bi morale biti. "stavite dijete na dojku i neka siše" (usput te uhvati za bradavicu (!!) i stisne ko manijak) i nije bas neka uputa, a kamo li pomoc za zenu koja to prvi puta radi.
da ne duljim, isto kao sto i oni imaju svoj film, mi trebamo razraditi svoj, biti sigurne u ono sto trebamo, zelimo, MOZEMO i MORAMO dobiti od njih, a za lijepe rijeci, e to se placa
ako cekate porod - za svoje dobro zaboravite i oglusite se na sve strahote (nerijetko preuvelicane zbog velike osjeljivosti rodilja) koje ste cule, postavite se pozitivno, razjasnite si sve sto zelite, saznajte imate li na to pravo i za to se izborite u samom rodilistu jer ako se same ne postavimo i zauzmemo za sebe i svoje bebe - nitko nece!