Draga Gitulja,
uz neke manje izmjene, ovo sam doslovce mogla i ja napisati.
Sinoć je kasnije legla 22:20 (jer je manjoj trebalo dugo da zaspi, a skupa su u sobi, pa starija ne ide dok manju muž ne uspava).
I onda jutros: tragedija od svega. Od piškenja, od pijenja mlijeka, od oblačenja.
Ok, nije skidala sa sebe stvari, ali kad smo već trebali krenuti, ona traži još 1 šalicu mlijeka. NIkad to ne radi. Jedva popije i onu jednu. E, sad, ajmo još malo zavlačiti mamu, pa još jedna šalica. Prvo joj nisam dala, onda me je sveki prijekorno pogledala (zapravo je bila u pravu), i na kraju sam joj zgrijala još tu jednu. A mogla sam odmah, bez nervoze. Vikala na nju. Ajd, nije bilo po guzi, ali se osjećam jadno ko da i jest.

Nisi jedina, a bome moram priznati da je i meni lakše što vidim da ni ja nisam jedina.

Hrabro samo. Sutra je novi dan i nova šansa za bolje odnose (ma već danas popodne)