Primjetila sama da su nam jutra manje stresna ako se navečer ide na vrijeme spavati.
Ali ako se nakupi par dana da u vrtiću ne spava, nego 'samo odmara', i onda još navečer ne ode prije 22h, jutro je koma, a pred kraj tjedna se spremam na izjave tipa:
- ja više nikad neću u vrtić
- ti nisi moja mama
- boli me trbuh (prst, nos, grlo...)
- neću ove hlače, nego one (e, onda kad premjestim remen u te 'one' onda traži natrag 'ove' pa ja poludim)

Sva sreća pa ne moram žuriti na bus. To bi bilo dodano stresno!