Ma kakvo spavanje, pa on se sam probudi, ON MENE digne iz kreveta....
Spava popodne, navečer legne kako kada...
Zapravo najbolje ispadne ako on spava a ja ga u zadnji čas dignem i spremim pa nema vremena previše zahtjevati sve i svašta.
Kažme mu recimo da može gledati crtić kad se obuče, pa dok ja spremim seku i sebe, ali da kad mu kažem da idemo da onda idemo.
I onda mi spremne, ja njemu kažem da gasi crtić da moramo krenuti a on u histeriju.
Ili recimo mu kaćžem da neka ide na wc...Ne, njemu se ne piša, ne, ne i ne.
Ok, zabundam i njih i sebe i dogegamo se s 4. kata dole, + dvije torbe i on meni na izlazu iz zgrade kaže da mu se piša. Pa tko ne bi friknuo. Kao da zvjer uđe u mene. I onda me ljudi po cesti gledaju koji je meni k....!!!
A ono najgore od svega je to što kad je tata doma nema ispada, nema kenjkanja, nema gnjavaže...

E da, a o busu da ne pričam.
Ulazimo u bus, njega utrpam, apa kolica, a on bi sjeo na neznamtijakoju stolicu, a vozimo se 3 stanice. Ja bih ga naravno posjela na onu odmah do vrata, ali ne daj Bože da neko sjedi, nema šaaaaaanse da on sjedne pored tog nekog. E luda sam, ludaaaaaa!