Citiraj ana.m prvotno napisa
meda i Janku se sve nešto odjednom kad je vrijeme za spavanje...
Inače je težak za jelo, ali čim navečer spomeneš spavanje on je gladan. Pa je žedan. Pa mu se piša. Pa sad u zadnjih par dana na silu piuše s nosom, kao nemre disati. Pa se 5 puta digne da mu ispušemo nos jer nemre disati i onda kad legne opet ispuhuje ko stari dedo. Ajmeeeeeeeeeee!
.... a ovo kao da je išlo iz moje glave...

- piškiti (7 kapi)
- jesti (da mu ponudim i brokulu pojeo bi bez pitanja, a to što smo već odavno u krevetu i oprali zube uopće ga ne zabrinjava)
- piti vode (3 kapi)
- ispuhati nos (snagom omanjeg leptirića)
- piškiti (4 kapi)
- jesti (može i stiropor)
- ugasiti noćno svjetlo (brine ga da će izgoriti lampica)
- ispuhati nos (ponovo leptirić)
- upaliti noćno svjetlo (ipak mu nije lijepo u mraku)
- uzeti aktualno složen lego-avion (bez toga se naravno ne može spavati :/ )

.... tu negdje konačno zaspi, a onda slijedi:

- uklanjanje gomilice maramica
- ugasiti noćnu lampicu do koje se ne može doći bez penjanja na krevet (paziti da ga ne probudiš!!!)
- ukloniti lego aviončić dok je još u relativno jednom komadu (jer bi ujutro posivio od tuge i naravno nikuda ne bi krenuo dok ga ne složi)
- stati na 4 mikro kockice legića (one najoštrije naravno, zašto pitate?!) već otpalih sa aviona
- zaključiti da si posve budan, upaliti televizor (jer ujutro ću ionako imati podočnjake do koljena) nastaviti gledati do zore

.... but, tomorow....tomorow is another day!!!