Ma mene vam u zadnje vrijeme muči pomanjkanje snage. Stalno sam na rezervi. Da sam auto, ona žaruljica bi mi već prekorjela.
Tlak nizak, stalno neke viroze, upla sinusa, pad imuniteta, popodne sam na 5% snage.
Jučer, dođem doma s posla, presvučem se, K sjela i gleda crtiće u fotelji, do koje je trosjed. Legnem ja na taj trosjed, čekam da dođem sebi, kad osjetim, ona mene mazi po kosi
Al generalno gledano, stalno je u toj nekoj prkosnoj fazi, do te mjere stalno, da već mislim da to nije faza nego loš odgoj (ma koliko mi to bilo teško priznati). Zapravo ne loš, nego još uvjek ne dovoljno dosljedan.

A ono: požuri se, nećemo te čekati, kod nas nemože proći, jer kad ostane doma, još uvijek ima punu kuću ljudi (baka, djed, prabaka). Tako, ta logistika je divna stvar, ali ponekad si mislim, bolje bi bilo da smo sami. Ipak, praksa češće pokaže: dobro je da su tu. Moram to riješiti na neki drugi način.