Citiraj Jelka prvotno napisa
Za sada nam jutra uglavnom budu ok, uz puuuno strpljenja kojeg ja nažalost često nemam. Jučer je recimo sjedeći na kauču pila narančin sok, kad odjednom plač. Ona se zaboravila i legnula s punom čašom. :/ To su mi najgore situacije, nije namjerno to napravila, a opet kak može biti tako blesava?!
Evo čitam i ne mogu se nekima načuditi (ne samo Jelki). Kako bih ja voljela da i moje dijete može uz plač i dreku "ne, ne , ne" trčati po stanu samo da ne mora ujutro iz kreveta.
Ali ne može.
Ne hoda samostalno, ne govori u rečenicama, ne vidi dobro, ne oblači se sama...
No ipak i mi idemo svako jutro u vrtić, tj nosim je do auta, a popodne na vježbe. Ponekad mislim kako mi je teška i leđa me bole, ali kad čitam pojedine postove, sretna sam, jer moje dijete ne plače svako jutro prije odlaska u vrtić.
Možda se nekome neće svidjeti moj komentar, ali duboko u sebi svatko će se malo zapitati kako bi on/ona da je na mojem mjestu.
Htjela bih zapravo svima poručiti da jutra mogu biti puno ljepša i mirnija.