Necu zapoceti sa danas sam nego preksinoc sam...
Dakle, preksinoc sam upotrijebila cry out metodu iako sam obecala da nikad necu. Al doveo me do granica ludila.
3 tjedna je svaku noc imao night terrorse, ok, bila sam tu uz njega, naravno.
Kad je to proslo, svaku noc bi se probudio oko ponoci i sljedeca 2 sata se meskoljio, okrenuo bi se 6 puta u sekundi, pa bi svake 3 minute pio vode, ja sakrijem vodu pa place ko kisna godina. Pa se stisne k meni, ja ga zagrlim, mazim, lezi tako 5 minuta pa opet sjedne, trazi vode, baulja po krevetu. Pa legne i mlatara okolo rukama, pokusava dohvatit bilo sta, najcesce moju kosu pa me cupa. Pa mu ja okrenem leda i ignoriram ga a on doslovno cvili ko malo stene. Ma ustvari, on se zabavlja a vidno je pospan. 4 noci tako i ja sam pukla, polegla sam ga u kindac koji je spojen s nasim krevetom ali mu nisam dala na krevet, pustila sam ga da skace po kindacu. Naravno da je protestirao i ljutio se i bas je htio ic probudit tatu.
E pa ne moze, tu sam pukla, posjela ga u kindac, legla tako da nikako ne moze van, on se raplakao a ja ga pustila da urla. Urlao je dobrih 5 minuta, smirio se, popio jos malo vode, stisnuo se k meni i zaspao. Nocas prespavao cijelu noc.

E sad, jesam li nemajka?
Mislim, ja sam to shvatila kao testiranje granica, i pokazala sam mu granicu do koje moze ic. Ili...sam ga slomila? Uff!