teorija vs. praksa

[tua]

već duže vrijeme razmišljam o ovome, a ne znam ni naslov, a ni objasnit svoje dileme da bi me se razumijelo...

Ja sam totalno prodojeća. Ali ne pametujem previše ljudima koji me se ne tiču. Većinu mitova si sama objasnim i samo kimam ili sliježem ramenima na rečenice tipa: "nestalo mlijeka od stresa", "nije mi nadošlo mlijeko poslije poroda", "beba ne prihvaća dojku" i slično... Pa se pitam, s obzirom da mi je iskustvo neveliko, jesam li u pravu? ima li stvarno za svaki problem objašnjenje kako bi dojenje uspjelo da je mama raspolagala s više informacija i neke stručne logistike sa strane? Ili nekad jednostavno- ne ide? Koje su to situacije? Trenuci u kojima ni savjetnice nemaju rješenje za postojeći problem?

Ako maknemo agresivni marketing ad, kulturu bočice i neinformiranost kao razloge nedojenja, ostaje li što fizičke prirode, a ne tiče se zdravlja majke i djeteta?

[ninaa4]

dobro je ostaviti majku da sama odluci. ja sam prvu bebu hranila izdojenim mlijekom i to osam mjeseci. stvari su se zakomplicirale, zavrsila sam u bolnici i malisa po povratku nije htio cicati. unatoc tome izdajala sam svaka dva sata da odrzim proizvodnju. sada drugo dojim. i kod jednog i kod drugog je bilo ljudi koji su pokusali utjecati da ne dojim, kako to nije za mene ( mastitis, mali prirast tezine itd). samo sam odmahnula. tako i zene koje ne doje odmahnu
osobno, vjerujem da zene u vecini mogu dojiti. ne doje iz straha koje im namece okolina, a da ujedno ne pokusavaju nauciti nesto o istom. ne doje iz vlastite komocije. ali to je njihova odluka i njihovo dijete.

[Linda]

Ako maknemo agresivni marketing ad, kulturu bočice i neinformiranost kao razloge nedojenja, ostaje li što fizičke prirode, a ne tiče se zdravlja majke i djeteta?

Koliko god to majke koje nisu uspjele s dojenjem ne vole čuti, slučajevi kad je objektivno fizički nemoguće dojiti su zaista rijetki. Baš kao što je u (životinjskom) svijetu sisavaca gotovo nemoguće naći jedinku koja nije sposobna dojiti, tako je i s ljudima, koji spadaju u sisavce.
Životinje su tu u prednosti, jer nemaju razvijen dio mozga koji šalje signale poput straha, preispitivanja, nesigurnosti... za razliku od ljudi kojima je to itekako svojstveno. Svi negativni osjećaji manifestiraju se kroz adrenalin, koji blokira oksitocin, hormon ljubavi, sreće, predanosti, koji je zadužen za otpuštanje mlijeka. Dakle, nije problem u stvaranju mlijeka, sve ga sisavke stvaraju, nego mogućnosti da se to mlijeko otpusti, da dođe do mladunčeta. Kod ljudi je dojenje više od fizičkog, to je i emotivni, psihološki proces i ako tu nije sve kako treba (a često je velika zbrka, kome je za zamjeriti..), mlijeko ostaje zarobljeno u kanalićima, beba ne dolazi do njega, dojke se ne prazne, to rezultira smanjenom proizvodnjom i eto ti začaranog kruga..

Ono što treba stalno imati na umu je da mlijeka IMA i bit će ga, dokle god dijete prazni dojke. Zato se treba fokusirati samo na tome da dijete dođe do mlijeka, a za to treba potjerati adrenalin, prigrliti oksitocin, prepustiti se primitivnim instinktima, isključiti neokorteks...

[Beti3]

Ono što treba stalno imati na umu je da mlijeka IMA i bit će ga, dokle god dijete prazni dojke. Zato se treba fokusirati samo na tome da dijete dođe do mlijeka, a za to treba potjerati adrenalin, prigrliti oksitocin, prepustiti se primitivnim instinktima, isključiti neokorteks...

E da, ja sam im se nesputano prepustila, ali, na žalost, koliko god sam puta pokušala novoj mami reći da je to tako, nikad mi nije uspjelo. Ako mama misli, tko zna iz kojeg razloga, da ne može dojiti, ona i neće dojiti i stvarno će mlijeko "nestati".

Mislim da treba više pričati o tome da dojka nije posuda, nego (kako je netko tu lijepo rekao) protočni bojler, jer mame s kojima sam ja došla u kontakt ovo ne znaju ili ne žele pojmiti. Kad čujem: čuvam mlijeko za po noći, a po danu dam bočicu, meni se kosa diže na glavi. A ne smiješ ništa reći jer će se uvrijediti, nazvati te "babom zabadalicom", "supermamom"...

Kako u svijest mlade žene, ili, još ranije, djevojčice i djevojke, uvesti dojenje kao normalno, kao nastavak trudnoće, ne znam.

Postoje stanja i bolesti kod kojih je dojenje kontraindicirano, ali to je već izuzetak kao i loš završetak poroda. Statistički vrlo mali postotak.

Ispravite me ako griješim.

[vertex]

Zapravo bi trebalo osnove dojenja učiti u okviru biologije u školi. Ovaj mehanizam: mlijeko se stvara na zahtjev, a zahtjev je sisanje.

[tua]

samo ste potvrdile moje razmišljanje

a evo, susrela sam se sa konkretnom situacijom kada ni ja nisam bila sigurna što reći...
dijete u rodilištu treći dan odbija dojku jer je tek tada mlijeko nadošlo, plus žena ima uvučene bradavice- ja svim mamama kažem za te prve sate/dane poslije poroda stavljaju dijete na dojku i ništa ne provjeravaju jel ima ili nema, ima sasvim dovoljno za te sićušne potrebe. jel ovdje bio problem u nepostojanju rooming in-a pa je dijete možda sito dovedeno majci, u tih 48 sati je skužilo da je bočica=hrana, ili? jesu li uvučene bradavice same po sebi veliki problem ili je tu opet stvar u početku, da je dijete odmah bilo na dojci, uspjelo bi?
ovo je stara priča, ali toj mami uskoro slijedi nova priča, a ja bi joj htjela pomoći koliko mogu. sa druge strane, naravno i sebe uvjeriti da je doista odvojenost ovdje kriva.

Beti3, kažem opet, izbjegavam gurat nos gdje mu nije mjesto, ali kad su dragi ljudi u pitanju, objasnim ukratko- npr. nemoj davati bočicu, stavljaj bebu češće na dojku...pa dobijem odgovor u stilu "lako ti je pričati, kad nemaš problema". a imala sam ih i ja, samo su meni bili rješivi.

I da, ovo je skliska tema i najbolje da onaj tko želi dojiti, sam traži informacije. Ali ipak, kad vidim koliko je tanašno znanje okoline (bilo babe i susjede, bilo stručnog osoblja), osjećam da mi je dužnost bar najbližima reći da ipak nisu u pravu.

[tua]

vertex, jako dobra ideja!

[Linda]

osjećam da mi je dužnost bar najbližima reći da ipak nisu u pravu.

znam kako ti je, i sama sam bila u takvoj situaciji, ali ne, nije to tvoja dužnost.. ako te pitaju za savjet, daj ga, ako ne, radije se suzdrži, pogotovo od negativnih izjava.. to može samo povrijediti osobu, gotovo sam sigurna da te neće poslušati i ništa nećeš postići, osim što može rasklimati prijateljstvo.
Budi podrška, ako treba samo rame za plakanje - imaj na umu da svaka majka radi najbolje što zna i može, da su počeci izuzetno stresno razdoblje kad svaka kritika, čak ako i nije izravna, jako teško sjeda majci. Oprezno osluškuj između redaka je li spremna čuti savjet (kritiku nipošto!) i onda ga daj, ali bez očekivanja.
Uvijek možeš savjetovati da nazove sos telefon.

[Honey]

jel ovdje bio problem u nepostojanju rooming in-a pa je dijete možda sito dovedeno majci, u tih 48 sati je skužilo da je bočica=hrana, ili? jesu li uvučene bradavice same po sebi veliki problem ili je tu opet stvar u početku, da je dijete odmah bilo na dojci, uspjelo bi?
ovo je stara priča, ali toj mami uskoro slijedi nova priča, a ja bi joj htjela pomoći koliko mogu. sa druge strane, naravno i sebe uvjeriti da je doista odvojenost ovdje kriva.

48 sati u životu koji traje 48 sati (izvan maternice) je jako puno. Nekome kome hrana curi iz bočice bez ikakvog napora teško je shvatiti da mora prihvatiti ravnu/uvučenu bradavicu, izvući ju i jako sisati neko vrijeme dok ne počne teći mlijeko.
Da su bebe odvojene od svojih majki, bilo koja vrsta sisavaca na Zemlji bi izumrla. Kad nema majke mladunče nema hrane, smrzne se (ako ga se prije toga ne dočepa neki grabežljivac). Nitko normalan ne bi uzeo tek okoćenog mačića od majke i stavio ga u drugu prostoriju, ne bi mogao slušati njihov plač. Kod ljudi to nije slučaj jer nas uče ignorirati instinkte i osjećaje. Postoji osoblje koje stavi bebu u inkubator ako joj je hladno, da bočicu ako je gladna, dok se mama brine što je s njenom bebom i pokušava si istovremeno razumski objasniti da možda ona ipak ne zna što će sa svojom bebom, drugi su stručniji pa će to bolje obaviti. "Nije kvalificirana."
Tako smo odgojeni, jednostavno se ne možemo prepustiti i vjerovati da je priroda stvorila savršen sistem. Majka, u kojoj je od dvije stanice izrasao cijeli novi čovjek, ne vjeruje da isto to tijelo može napraviti dovoljno mlijeka za bebu?

Što se tiče savjeta, najčešće je savjet koji nije tražen kontraproduktivan. Tretira se kao zabadanje i pametovanje. Najbolje je čekati da se povede razgovor na tu temu, ponuditi pomoć ako je potrebna, predložiti majci da potraži rodilište s rooming-inom. Možda reći: meni je jako pomoglo to i to, nazvala sam sos, pročitala sam ovaj tekst i iznenadila se kad sam otkrila...

[nahla]

slažem se sa honey. ja sam sina rodila 2005 i bili smo odvojeni, a curu prije mjesec i po u novom st-rodilištu i bila je stalno sa mnom, odmah sam je po porodu stavila na prsi i počela je sisat kad je bila "stara" 20 minuta. za sada je puno mirnija nego braco jkad je bi njene dobi i spava cijelu noć, što s njim nije bio slučaj do 2,5 godine i sigurna sam da to ima veze sa tih prvih 48 sati i prvim podojem i zajedničkim boravkom u bolnici. inače mislim da je porod i sve vezano oko njega i dojenja iskomplicirano bez razloga, pa su žene izgubile povjerenje u svoje mogučnosti i ono što nam je majčica priroda podarila. na kraju krajeva prije 100 godina nije bilo ni ovoloke tehnike ni "stručnog" osoblja pa su se isto djeca rađala a majke dojile i svijet nije izumro

[Superman]

ima li stvarno za svaki problem objašnjenje kako bi dojenje uspjelo da je mama raspolagala s više informacija i neke stručne logistike sa strane? Ili nekad jednostavno- ne ide? Koje su to situacije? Trenuci u kojima ni savjetnice nemaju rješenje za postojeći problem?

Evo, ja se javljam kao jedan takav primjer. Svog sina dobila sam na prsa odmah po porodu. Dojen je od prvog dana na zahtjev (vjerujem da su mu u rodilištu tutnuli koju špricu AD-a i(li) glukoze, kakav je već kod nas običaj...), dakle dojka mu je uvijek bila na raspolaganju i dojio je neprestalno, danju i noću, poštivajući sve principe koji se ovdje zagovaraju. Mislim, možete me sad ispitati što god hoćete, pisala sam o svojim problemima i ovdje, a i zvala sam Rodin SOS telefon, ne jedan put... Prva tri mjeseca isključivo sam dojila, uz konstantnu borbu s malenim prirastom težine. Na koncu sam popustila i počela ga nadohranjivati, i naravno, nastavila s dojenjem... Na žalost, dijete je tek uz nadohranu dostiglo nekakav optimalan omjer visine i težine.

Moj sin ima 21 mjesec, dojimo i dalje, i to vrlo intenzivno... Ali ostao je gorak okus, jer moje mlijeko očigledno u prvim mjesecima života mome djetetu nije bilo dostatno. Što je tome uzrok, ne znaju niti liječnici, niti stručna literatura, niti Rodine savjetnice za dojenje. Moj zaključak je da ponekad ipak jednostavno - ne ide, unatoč prikupljenom znanju, trudu, volji, uvjerenjima...

I za kraj, ono što me zanima, jesam li ja uspjela u dojenju ili ne (obzirom da i dan danas dojim svoje dijete)?

[Linda]

I za kraj, ono što me zanima, jesam li ja uspjela u dojenju ili ne (obzirom da i dan danas dojim svoje dijete)?

Naravno da si uspjela