za prilog o posvojenju trebaju
pliz ako ima netko zainteresiran nek se javi pa saljem kontakt podatke novinara za daljnje dogovore
 |
|||
|
|
|||
za NovuTV - iskustva posvojitelja ili odrasle posvojene djec
za prilog o posvojenju trebaju
pliz ako ima netko zainteresiran nek se javi pa saljem kontakt podatke novinara za daljnje dogovore
Re: za NovuTV - iskustva posvojitelja ili odrasle posvojene
a o ćemu se radi? malo detalja.....ivarica prvotno napisa
Žele napraviti reportažu o tome kako je to posvojiti dijete u Hrvatskoj , na koje se sve prepreke nailazi (pri tome misleći na zakonske regulative i brzinu administracije ), vlastita iskustva o posvojenju .Mene su bili zvali ali kako je moje posvojenje relativno friško a oni bi željeli snimiti i dijete , ja nisam bila za to jer njegova sigurnost mi je najbitnija .Rekli su da ga budu zamaglili no MM nije za to , pa sam odustala .Rekla sam ako mogu pomoći sa pričom o posvojenju vrlo rado ali da djete ne snimaju uopće.Rekao je da se budemo čuli a isto tako me upitao da li poznam nekoga tko je starija osoba a da je posvojen jer bi željeli i priču iz tog kuta , uputila sam ih na ove stranice .
Eto iskreno se nadam da će se priča napraviti .
Da, kao i obično žele snimiti djecu - moje iskustvo je da ih mnogo manje zanima problematika posvojenja nego konkretna priča o djetetu koju žele prodati.
Mene su danas zvali opet i pristaju na sve moje uvjete za snimanje, s tim da sada trebamo samo dogovoriti termin što mi je malo teže jer sam u zbrci .
Bas se veselimo tom prilogu!Lijepo od vas sto ste odlucili svoju pricu i problematiku oko posvojenja podjeliti sa javnoscu!
Ništa od snimanja jer i ja i djete imamo gripu sa vrlo visokim temperaturama a njegova gripa je prešla u gnojnu anginu tako da sam otkazala snimanje .
Želim vam brzo ozdravljenje i ako dođe do snomanja javi kad ide prilog i u kojoj emisiji.
Nije li sinoć bio taj prilog?
Bio je.
Ja sam gledala, ali nazalost ne od pocetka.
Govorio je jedan mladic (krasan
Bravo za istupanje u medijima!
Bila je i jedna posvojiteljica (koliko se sjecam posvojila dvije djevojcice u dobi od 2,5 i 5,5 g.). Smirena, odlicna zena. Dakle ako je forumasica i ako cita moja ocjena je +++5
Govorile su i Marija Pavic, ravnateljica CZSS Zagreb i socijalna radnica (ne sjecam se imena - mozda Jela? i nisam 100% sigurna je li socijalna, ali mislim da je) iz Doma u Nazorovoj.
Dio priloga koji sam ja vidjela, po meni je vrlo korektno napravljen.
Ako je netko snimao i ako moze staviti na youtube bilo bi super.
I ja sam gledala , sve pohvale g.Barišiću za napravljeni prilog koji je fantastičan .
Nisam gledala,bas mi je zao,al potrudit cu se nabavit ga, pa vam javim!
Na ovom linku cete moci pogledati cijelu emisiju za koji dan!
http://provjereno.novatv.hr/
Evo drage moje dok ne izade prilog u video obliku,mozete ga ode procitati!
NAJAVA:
Više od 1500 djece u domovima diljem Hvatske želi biti posvojeno. Samo u Zagrebu, u ovom trenutku, više od 500 roditelja čeka na posvajanje. Zašto je, međutim, naše društvo još uvijek dobrim dijelom skeptično prema tako plemenitom činu?
(K3 )Svoje životne priče s Matom Barišićem podijelili su 23-godišnji Nenad - kojeg su posvojili sa 7 godina i Kata - posvojiteljica čak dvoje djece.
PRILOG:
PAR KADROVA
NENAD
živio sam sam sa mamom, stari me nikad nije htio, majka mi se razbolila i nije se jednostavno više mogla brinuti o meni. +
ona je bila u bolnici nekih 3-4 mjeseca i tamo su se brinuli o njoj, poslali su je nakon toga kuci i tamo je preminula. +
završio sam u domu.
OFF
23-godišnji Nenad, dugo se dvoumio. Svi bližnji znaju za njegovu priču. Ipak, nije mu bilo lako govoriti o tome da je posvojen.
NENAD
ne volim pricati o tome jer me neki ljudi pocnu gledati kao neki slucaj , pocnu se drukcije ponašat. imam osjecaj da žele biti što bolji prema meni , ali u biti ima puno gorih sudbina od mene. u biti ja mogu biti jako sretan.
OFF
Biološka majka mu je umrla kada je imao samo sedam godina. Nitko od obitelji nije mogao preuzeti brigu o njemu. Nije bilo izbora. Dom je bio jedino rješenje.
NENAD
za sedmogodišnjaka nije bila laka situacija jer u tim godinama ne kužiš neke stvari. ne znaš zašto ti se to dogada, da li netko želi da ti se to dogada, ja sam se barem osjecao kao da svi imaju nešto protiv mene. zašto sam se ja tamo stvorio, kad ja tamo uopce ne želim biti. u biti ja želim biti sa svojom majkom doma jer mi je bilo dobro.
OFF
Od tada je prošlo gotovo 17 godina.
Ovo je mjesto na kojem je Nenadu završio jedan i počeo drugi život.
Dom za djecu u Laduču nedaleko od Zagreba.
---susret s tetom emom
NENO 2
*cudan mi je to bio osjecaj, do?i ovdje nakon toliko godina.
+*doimalo mi se sve puno vece, vjerojatno jer sam bio jako mali.
EMA PETKOVIc, odgajateljica u domu za djecu Laduc
nenad je ovdje bio jako kratko u odnosu na ostalu djecu, ali ga se sjecam kao plavog, milog i dobrog djecaka?a. kraj njega nitko nije mogao proci da ga nije pomilovao po glavi. dobro dijete.
OFF
U domu je proveo svega šest mjeseci. Sve dok se nisu pojavili njegovi novi roditelji. Bračni par iz Hvara.
EMA PETKOVIc, odgajateljica u domu za djecu Laduc
to vam je istovremeno i sreca , jer bez obzira vezili se mi uz njega ili ne, to je sreca. kad dijete nade neku svoju zamjensku obitelj. jer razlika je velika odrastati u obitelji i odrastati u domu.
NENAD
uopce nisam razmišljao o tome da bih živio s njima, vidio sam te kese cokolada i bombona, i razmišljao sam, ajde ok, daj to ovamo, ali šta ce biti poslije ..nisam ništa kužio jer sam bio mali ali osjetio sam taj neki pozitivan pristup, osmijeh na licu
OFF
Osjećaj je bio dobar. Nedugo nakon prvog susreta, Nenad je otišao na Hvar. U novoj je obitelji dosad proveo 17 sretnih godina. Odlučio je progovoriti o svom životu jer je, kako kaže, njegova priča za razliku od mnogih drugih, na kraju krajeva ipak sretna.
EMA PETKOVIc, odgajateljica u domu za djecu Laduc
mnogo djece doživi neugodnost i želi izbrisati tu cinjenicu da su bili u domu . zapravo razumijemo ih. neki taj dio žele ostaviti iza sebe i cak ga se možda ne sjecati. bez obzira što im je bilo dobro tu i što su tu odrasli, nisu oni sretni što su tu!
JELICA BELOŠEVIC, SOCIJALNI RADNIK DJECJI DOM NAZOROVA
dom je nužno zlo i svako dijete ima pravo i trebalo bi živjeti u zdravom obiteljskom okruženju zato mi od dolaska djeteta na smještaj radimo na tome da dijete iz doma ode što prije
OFF
Većina je tamo iz ozbiljnih razloga poput zanemarivanja i zlostavljanja. Stoga i ne čudi da mnoga posvojena djeca, ni kada odrastu ne vole pričati o tome. Slično je i s posvojiteljima.
JELICA BELOŠEVIC, SOCIJALNI RADNIK DJECJI DOM NAZOROVA
razlog zbog kojih posvojitelji ne vole javno govoriti o posvajanju su predrasude ljudi i okoline.
+
roditeljstvo glorificira to biološko roditeljstvo, a posvajanje je nešto od cega zaziremo pridajemo mu znacaj koje nema. nismo u svakom slucaju nismo otvoreno društvo i teško je to priznati.
OFF
Tako su posvajanje, posvojena djeca i posvojitelji, još uvijek tabu temu. Svi sve znaju, no o tome se najčešće šuti!
-prijelaz
U istom tom domu gdje se Nenad prisjetio dijela svog djetinjstva radi Kata Ilić. Kao i mnoge druge žene i ona je željela nakon udaje postati majka.
KATA ILIC, posvojiteljica
jedna ta umjetan oplodnja, pa puaza. pa druga, pa pauza...i tako cetiri puta. i onda je muž rekao - dosta, više neceš. godinu dana nakon toga, zajedno smo se odlucili na usvajanje.
OFF
Od prve molbe do posvajanja, prošlo je svega nekoliko mjeseci.
KATA ILIC, posvojiteljica
mi smo posvojili prije šest godina, pred sam božic. dvoje djece, oni su brat i sestra. sin je imao 7 i pol, a kcer dvije i pol. +
ne zna se ko je bio više oduševljen, mi ili oni. vec tada je pocelo ono mama i tata, onako...prirodno...
+jednostavno su se srodili s nama, ja uopce ne osjecam da su ta djeca posvojena ...oni su naši!
OFF
I njezina je priča poput Nenadove, sve samo ne tužna!
No nažalost nisu sve takve. Trenutačno je 1500 djece u domovima diljem Hrvatske. Svi oni čekaju svoju priliku za normalnim životom. Samo u Zagrebu više od 500 parova čeka na posvajanje. Stoga se može činiti čudnim da se broj od 30-ak posvajanja na godinu u Zagrebu smatra dobrim rezultatom.
MARIJA PAVIC, CENTAR ZA SOC. SKRB
mi bi voljeli da niti jedno dijete nije u domu, ali mi nažalsot moramo ici ovim putem koji je propisan obiteljskim zakonom.
OFF
Struka tvrdi da su mnogima rigorozna pravila, opravdana!
JELICA BELOŠEVIC SOCIJALNI RADNIK DJECJI DOM NAZOROVA
upravo iz razloga tog, da dijete koje je vec jednom doživjelo traumu da njegov biološki roditelj nije sposoban biti roditelj, onda se nastoji da dijete koje odlazi na posvajanje ne dobije roditelje koji ne funkcioniraju odgovorno kao roditelji.
OFF
Puno veći problem su biološki roditelji i njihova odluka da skrb o djetetu prepuste drugima. Jer sam proces posvajanja, tvrdi Marija Pavić nije uopće dugotrajan. No činjenica je da neki uvjeti moraju biti zadovoljeni.
MARIJA PAVIC, CENTAR ZA SOC. SKRB
roditelj mora biti rješen roditeljske skrbi i mora biti lišen roditeljske skrbi i mora dati pristanak na posvojenje
+ dugo se cekaju pravne pretpostavke na strani djeteta taj postupak dugo traje.
OFF
Socijalni radnici su nemoćni, posvojitelji očajni, a djeca čekaju. Isti zakon koji ih štiti od ponovnih trauma, onemogućava mnoge da toj istoj djeci u domovima pruže priliku za novim životom.
Nenad se doma u Laduču sjeća samo kao prolazne epizode!
NENO
da me se pita dal bi mijenjao nešto u životu sigurno ne bih ništa. jer to je moj život. ja sam ga prihvatio onakvim kakav je.
OFF
Nikada nije doživio niti jedno negativno iskustvo zbog činjenice da je posvojen! Danas zbog posla i školovanja, živi na relaciji Hvar - Zagreb!
Kata se također smatra sretnicom. U samo nekoliko mjeseci ostvarila je svoj san i postala majka!
KATA
baš imamo jedno lijepo iskustvo i željela bih da to ljudi znaju i da se ne boje, jer na kraju krajeva ni kad rodite ne znate kakvo ce dijete biti. samo treba ljubavi, strpljenja.
OFF
Prema nekim podacima u Hrvatskoj je 12 do 15 posto parova neplodno. Postati biološki roditelj, mnogima je i dalje imperativ. A posvajanje se nekima čini jednako porazu. Oni koji se i odluče tuđe dijete odgojiti kao vlastito, što zbog zaštite djece, što zbog vlastite privatnosti, o tome najčešće šute. Tako jedan od najplemenitijih činova, u većini slučaja, ostaje obiteljska tajna o kojoj se ne govori!
Emisiju nisam gledala, ali koliko mogu steći dojam iz teksta - jako mi je žao što su je završili ovakvim zaključkom. Već izbor riječi govori da nisu nešto shvatili. (Recimo, da se javim za udomiteljicu pokušala bih tuđe dijete odgojiti kao vlastito, u vremenu u kojem mi je povjereno.)Oni koji se i odluče tuđe dijete odgojiti kao vlastito, što zbog zaštite djece, što zbog vlastite privatnosti, o tome najčešće šute. Tako jedan od najplemenitijih činova, u većini slučaja, ostaje obiteljska tajna o kojoj se ne govori.
Ne poznajem ni jednog posvojitelja koji šuti. U našem slučaju za naša posvojenje zna kompletna šira familija, prijatelji, dobar broj mojih i mm-ovih kolega, liječnici, susjedi, djeca iz vrtića, razreda, s treninga, tete u vrtiću, učitelji, treneri... to su stotine ljudi.O tome najčešće šute...ostaje obiteljska tajna o kojoj se ne govori.
Iz ovog sam stekla dojam da TV nesklonost roditelja da dozvole emitiranje snimki svojih i djeteta izjednačava s tajenjem posvojenja. :/
Vlvl me je potegnula za jezik, pa ću i ja reći da mi se ni pristup ni zaključci ne sviđaju. "Plemeniti čin", "tabu-tema", "kao svoje vlastito", "obiteljska tajna", to su gomile predrasuda koje taj tekst promiče. Isto kao i Vlvl, uopće ne poznam posvojitelje koji taje posvojenje, koji imaju nekakve "tajne" i "tabue". Razlog zbog kojeg se posvojitelji nerado odazivaju medijima nije ni tajnovitost ni tabu tema nego senzacionalizam: svi žele priču djece i njihove slike, ništa drugo. Mislim, da pristanem na takvu emisiju, prikažem svoju djecu i onda čujem zaključak da je posvojenje za neke "poraz", a za nas posvojitelje "obiteljska tajna".
:? još uvijek ništa?!
Da i ja iscekujem, nadam se da ce uskoro.:? još uvijek ništa?!
Evo konačno su prikazali . :D
I ja sam gledala kad sam vidila one malene u nazorovoj srce mi je lupalo poželila sam da je bar jedno naše
nadam se i vjerujem u svoje molitve da će jednom i biti kad neznam ali jedva čekam da to blaženo djete dođe svojoj kući svojim roditeljima.
Nemrem naći - koja "kućica" ili šta ima u najavi?
Sve sam pregledala i nisam naišla na najavu priloga.
Trebala sam prije tražiti pomoć.
Našla sam.
ajme ja sam se rastopila kad sam vidila one malene u domu,evo jos su mi suze u ocima...valjda cemo uspijet brzo dobit jedno malo
Ja kad sam ih vidila samo sam ih pomazila na monitoru i poželila da bar jedno bude naše srce mi je tuklo ko ludo nakon ovog priloga borit ću se još više .
Sad kad sam kući pošto imam gripuneprestano ću biti na tel i zvati centre možda Bog da da i za nas bude jedno malo slatko
Cure, di treba kliknut da se vidi emisija? Ako sam dobro shvatila, to je bilo 22.1., kad pokušavam kliknuti taj datum ikona mi bježi i ne da, samo uspijevam dobiti emisiju od 29.1.?
Klikni na stričeka u zelenoj majici.
Hvala, uspila sam, kako dugo nije reagiralo klikom na stričeka, mislila sam da ne radi - dugo mu treba da se učita.Klikni na stričeka u zelenoj majici.
Pogledala sam prilog: onaj dečko i gospođa posvojiteljica su bili vrlo dragi i prirodni, a gospođe Belošević i Pavić su sve točno i dobro govorile, s time da su gospođu Pavić izrezali baš na onom mjestu gdje je ona nastojala objasniti zašto ima malo djece za posvojenje.
Ono što mi se ne sviđa je novinarski okvir emisije s tim inzistiranjem na posvojenju kao "plemenitom činu", "tabu-temi" i nečemu što je zamjena za biološko roditeljstvo. O zaključku mislim isto što i prije - posvojenje ni za koga ne može biti poraz, jer oni kojima je biološko reproduciranje toliko bitno da bi im posvojenje značilo poraz neće ni posvojiti, a za one koji se odlučuju za posvojenje ono je pobjeda, a ne poraz. I nije ni tabu-tema ni obiteljska tajna.
Generalno, što ne ide na račun samog ovog priloga, smeta mi što se o adoptivnim obiteljima govori samo u kontekstu čina posvojenja, a ne ide se dalje, u sve ono što nas čini različitima od bioloških obitelji i istima kao one.
O zaključku mislim isto što i prije - posvojenje ni za koga ne može biti poraz, jer oni kojima je biološko reproduciranje toliko bitno da bi im posvojenje značilo poraz neće ni posvojiti, a za one koji se odlučuju za posvojenje ono je pobjeda, a ne poraz. I nije ni tabu-tema ni obiteljska tajna.
Generalno, što ne ide na račun samog ovog priloga, smeta mi što se o adoptivnim obiteljima govori samo u kontekstu čina posvojenja, a ne ide se dalje, u sve ono što nas čini različitima od bioloških obitelji i istima kao one.[/quote]
Slažem se sa zdenkom posvojenje je POBJEDA a ne poraz ja već sad obožavam naše maleno neka ga nisam vidjela
i ja se slazem posvojenje je pobjeda,a ne poraz,ali mislim da je dobro sto je napokon na tv neka emisija o toj temi jer mislim da bi ljudi totalno drugacije gledali na sam taj cin kad bi im se priblizila tema posvojenja a najbolji za to i jesu mediji.uglavnom mislim da je bilo kakav prilog dobar bolji nego sutnja.
Potpuno se slažem sa Zdenkom i Vlvl.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom