(Prije mog iskustva, želim napomenuti da su moji tikovi vjerojatno nasljedni jer ih rade moj otac, stric, bratići i sada mali brat ) .. Dakle.. evo mene u 23. oj godini sa tikovima koji i dalje traju i javljaju se u stresnim situacijama.. sjećam se da su mi počeli u osnovnoj školi , u drugom razredu kada sam imala pritisak da moram učiti ( u prvom razredu sam dobila batine jer nisam ozbiljno shvatila školu). Prvo sam počela žmirkati i namještati vrat i rame, kad sam dobila naočale i puno ismijavanja dobila sam i tik sa trzanjem glave prema naprijed, to je najgori tik koji sam ikada imala jer sam ga se najviše sramila, ne možeš u autobusu sjediti naprijed jer misliš da te svi gledaju ko luđaka, a kad tako misliš onda tik radiš još jače i uz njega najčešće kombiniraš još jedan tik..

Jako sam se dugo borila, pokušavala shvatiti njihov uzrok pa sam na kraju počela bilježiti kad mi se pogoršavaju, a to je bilo onda kad su drugi obratili pozornost na moj tik, ili ti kad su me mama i tata opominjali da to ne radim.. Kao da je ne bi prestala da mogu... Tikove uzrokuju stresne situacije ( a djeca ih imaju jako ,jako puno, ne zato što su možda stvarno stresne nego im njihova mašta i nesigurnost napravi stres) .

Imala sam razdoblja od po čak pola godine kada nisam imala ni jedan tik, i bila najsretnija na svijetu što su tikovi nestali, ali svaka malo stresnija situacija ih je vratila .. Da ne pričam da je možda najveći problem kada vidim drugu osobu sa tikom, npr - netko žmirka očima.. nema šanse da neću počet žmirkati!! Primjećujem isto i kod malog brata.. Slučajno napravim pokret od kojega se on suzdržava i odma mu se vrati.. Sa roditeljima se užasno svađam zbog njega jer ga opominju za tikove, da to ne radi! Neko vrijeme su bili prestali i primjetila sam poboljšanje.. Što manje obraćate pozornost na tikove, to će on manje obraćati pozornost na njih, a što će ih se manje sramiti to će oni prije nestati ili se ublažiti.. I ne, nije kraj svijeta ako se tikovi vrate, stvarno kod velikog broja ljudi jednom nestanu i nikad se ne vrate, a ostaju kod onih koji na žalost kao ja, imaju genetičku nasljednost na njih.. Pozdrav od ruke koja trza dok ovo piše