Trina prvotno napisa
Ja imam iskustva s tim. Moj stariji sin je imao čitavu paletu tikoa-kod nas se radilo o sklonosti, znatiželji..sve je trajalo po mjesec-dva i prolazilo samo od sebe. Nisam ga vodila nigdje kod psihologa jer nas je pedijatrica uvjeravala da postoje djeca koja su jednostavno sklona takvim glupostima i da kod takvih, nevažnih tikova, kako dođu, tako i prođu. rtek ako potraju ide se dalje. Kod njega je bilo i toga s ramenima, i nešto s ustima, i nakašljavanja..svašta nešto. Sve se to dešavalo do škole, ja bi rekla, čim je malo porastao, takve stvari su slabile i potpuno nestale. (a radi se o sjetetu bez ikakvih poremećaja, trauma ili psiholoških problema)