Ja sam u maminoj familiji bila unuka koja ne pripada ekipi. Doslovno me nisu doživljavali uopće. Da stvar bude zanimljivija, djed mi je prije dva tjedna mirno rekao da su, dok sam bila kao beba neko vrijeme kod njih, mene zadnju od unuka kupali. Mene to uopće sad više ne dira. Kao mala, znala sam biti ljuta i razočarana, ali opet samo kad bih se našla u njihovoj blizini, a to je bilo 3-4 puta godišnje. S druge strane, u tatinoj familiji sam bila jedinica pa sam se uistinu osjećala voljeno i maženo...
To govorim samo da dođem do toga kakav je danas naš odnos. Pa s moje strane prilično ravnodušan i bez osjećaja obveze, još manje privrženosti. Koliko daš, toliko dobiješ.
Isti djed je strogo otjerao mog M za vrijeme slikanja kako bi se na njegovo mjesto stao unuk s kojim živi. Moj M se ponaša kao da on ne postoji i to je ok.
Moje pravilo u toj situaciji jest: ne poticati dijete da kuca na vrata koja mu se ne će otvoriti. Bolje da komunikacije nema nego da je na štetu mog djeteta.