Kod mene trogodišnje rasprave nisu urodile plodom. Moje trudnoće nisu bile važne. Naposljetku niti L. nije baš bila neki spektakl. Eto još jedna unuka u nizu. U 6 mj. života od none i nonića dobila je nešto ne vrijedno spomena. Na drugoj strani frcaju pokloni. Njih čuva po cijele dane, čisti mojoj šogorici, kuha... Meni je gasila centralno kao trudnici, sama sam se vozila ko siroče u bolnicu po dva dana vaditi profil za šećer u trudnoći. Nikada me zvali, pitali da me odvezu, došli u posjet. MM nema doma po 25 dana, za to vrijeme kod šogorice obaveze i usluge, a meni trudnoj niti špeceraj ponjeti po stepenicama, ili kolica pomoći kasnije sa bebom.
Mojoj L. ništa ne fali, ali to bi trebalo biti u njima.
Mene je pogađalo, više ne. Otišli smo posložili svoj život. Teško nam je, ali najviše je teško MM, i biti će mojoj L.
I nikakve rasprave niti fine niti nikakva izderavanja nisu pomogla da se to promjeni. Niti moje suze, niti svađe, ni moje ni njihove, niti naše, ni MM riječi... sve 0 bodova.
Zato ne opterećuj se nečim što je tako kako je. Budi pametna i misli na dijete. Ne govori ružne pred nikim o njima, sve što ima dijete će samo shvatiti, a možda će vrijeme sve posložiti na svoje mj.