Čitala sam vaša iskustva i napisala moje, ali mi nestade post.
Uglavom,ja sam jedna od onih koja nije nikada osjetila ljubav baka i djedova.U obitelji moje mame bilo je petoro djece, puno unučadi,a razlike ogromne.Moja sestrična,bratić(njezin brat) i ja uvijek smo bili zadnja rupa una svirali.Od svega ružnoga,ostalo mi je u sjećanju kad je moja baka dala svim unucima za sladoled, osim mojoj sestrični i meni.Rekla je da neka pitamo naše mame, njene kćeri.
Bilo je tih situacija bezbroj,ali mene boli najviše što je moja mama patila radi toga.Kad je baka umrla, neću zaboraviti kako je moja sestrična (a i ja)gledala mrtvo-hladno.Starija teta joj je rekla nešto u stilu:plači! a ona joj je uzvratila takvim pogledom da se i danas smrznem kad se sjetim.
Nisam ništa osjećala,od nje nisam puno dobila,ali neka...
Druga baka nije htjela niti čuti za mene,pa tako niti ja za nju.
Meni je bilo jako čudno kako je moj N vezan uz moje roditelje i kako ga obožavaju, ali on im je jedini unuk,pa ih i razumijem.
Ja sam reagirala kad sam vidjela kako svekiji favoriziraju mog N, a djecu MM-ove sestre guraju po strani kad smo svi zajedno.Već viđen scenarij s drugim glumcima.....
Naljutili su se, ali neka...proći će ih tj.briga me.