mišljenje jedne psihijatrice o produženom dojenju

[laumi]

Obiteljska prijateljica mojih svekija je ugledna Zg psihijatrica, žena u 50-im godinama. Neki je dan MM, u razgovoru s njom, spomenuo kako naša 18-mjesečna curica još sisa, na što mi je žena rekla, ukratko, da je time držim u regresiji i da joj ne dam da se osamostali. Odgovorila sam joj da sam o tome čitala baš suprotno: da dugo dojena djeca nisu ništa nesamostalnija od ostale djece, da odrastaju u zadovoljne i samopouzdane ljude. Ona je pitala otkuda mi to; rekla sam da sam pročitala na Internetu, ali nisam zapamtila izvor (sad ću se baš dati u potragu i isprintati joj). Na to je rekla da na Internetu ima puno netočnih informacija, ja odgovorila da znam pa sam se pozvala i na Svjetsku zdravstvenu organizaciju i rekla da ne vjerujem da bi oni preporučivali nešto što bi moglo biti štetno za psihički razvoj djece. Molila me da razmislim o onome što mi je rekla, ja sam joj pristojno rekla da ću razmisliti, ali da ću i dalje dojiti jer ne vjerujem da time mogu djetetu štetiti.
Zaboravila sam napisati da se taj razgovor odnosio i na zajedničko spavanje (kao, dijete se neće nikad naučiti spavati samo, bla bla...)
Za divno čudo, moja sveki i ja smo se prvi put u nečemu složile - da dugo dojenje i zajedničko spavanje mogu samo koristiti našoj djevojčici.

Ono što me začudilo i pogodilo je to da mi je psihijatrica rekla da je to općenito stav struke. Ne mogu vjerovati, to mi zvuči kao neka zastarjela i davno napuštena teorija.

[laumi]

Zaboravih napomenuti kako sam joj rekla da kod svoje curice baš primjećujem osamostaljivanje u smislu da ponekad može zaspati i s tatom, dedom ili bakom (jako rijetko, doduše), da više ne traži cicu svaki put kad se udari i sl. (dovoljna je pusa) i da više ne visi stalno na meni dok npr. kuham ručak (nekad ni ručak nisam mogla pristaviti bez njezinog cendranja "nosi, nosi"). Sve češće se sama zaigra ili s bratom i sestrom, bez problema može više sati ostati s nekim drugim u kući (bez mene),...
Na to doktorica nije ništa odgovorila.

[meda]

http://www.bflrc.com/newman/breastfeeding/toddler.htm

a gle čuda, čovjek je i stručnjak

JACK NEWMAN graduated from the University of Toronto medical school as a pediatrician in 1970. He started the first hospital-based breastfeeding clinic in Canada in 1984 at Toronto's Hospital for Sick Children. He has been a consultant with UNICEF for the Baby Friendly Hospital Initiative in Africa, and has published articles on the subject of breastfeeding in Scientific American and several medical journals. Dr. Newman has practised as a physician in Canada, New Zealand, and South Africa.

[MGrubi]

želiš ju obrazovati?
isprntaj joj tekstove sa portala, o prirodnoj dužini dojenja , o AP ....

[Sun]

ja mislim da to i je zastarjelo mišljenje psihijatara koji ne prate nova istraživanja, nova saznanja, svoje su spoznaje zacementirali ne educiraju se dalje i na taj način štete ne samo sebi veći i onima koji im vjeruju.

[Anci]

Znaš šta...već mi smetaju ta generaliziranja i okrivljavanje dojenja za sve i svašta.

Imam dijete od 27 mjeseci, dojim je, možda jednom ili dva puta u danu.
Noć spava.
Ne traži sisati kad se udari, svađa sa sestrom i sl.

Bilo je i toga kad je bila manja...seka joj neda nekog konjića, evo je, hoće sisati.
Sad je to prerasla, ne pada joj uopće, čini mi se, na pamet tražiti sisati jer je pala ili se njih dvije posvađaju. Rješavaju to same koliko mogu ili uz našu pomoć. Bez sisanja

Čuj, ja ne znam koliko ću još dojiti, možda se bližimo kraju, možda još koji mjesec...ne znam.
No, znam da joj dojenjem ne činim loše.

Uopće joj nisam dostupna 0-24 h. Niti sisa non stop.
Ide u vrtić. Zaspiva i s tatom i sama u vrtiću.Prilično je samostalna u svakodnevnim stvarima. Dosta se igra sama, zna se super zabaviti, jede i oblači se skoro sama.

Ma...ide mi na živcce već to opravdavanje :/

[rena7]

Pa šta je tim psihijatrima? Onaj iz Bjelovara, pa sada ova gospođa iz Zagreba. Ima li ih još?

[Sun]

naravno da ih ima, ima ih puno. Srećom pomalo će ih biti sve manje, istisnut će ih nova generacija

[AdioMare]

Meni je jedna, također ugledna pedijatrica, rekla da pomalo fantaziram isključivo dojeći 4 mjesečno dijete i da se to još radi samo u afričkim plemenima.
Nije joj bilo normalno da još nisam uvela dohranu i da dijete treba JESTI da bi raslo, pobogu, a ne cuclat sisu. - baš tim riječima.
Naravno da ovaj primjer nije ono o čemu ti pričaš, ali htjedoh reći da i "ugledno" može biti upitno (lupito, jelte).
Ja sam se vodila nekim svom unutarnjem osjećajem koji je bio za dugo dojenje, ali opet ne predugo. Također i zajedničko spavanje.
Granice, granice... šta ću kad sam opsjednuta njima...

[Zorana]

Zaboravila si ispred granice dodati -osobne-.

[laumi]

želiš ju obrazovati?
isprntaj joj tekstove sa portala, o prirodnoj dužini dojenja , o AP ....

Ne želim je obrazovati jer mi je i više nego jasno dala do znanja da je ne zanima ništa što se može naći na Internetu (još jedna predrasuda, jelda?), kad sam joj sponeula psihologe koji preporučaju produženo dojenje, odmahnula je rukom i rekla da ona predaje psiholozima na faksu, da ipak treba više vjerovati psihijatrima nego psiholozima jer se psiholozi školuju samo 4 godine, a psihijatri puno dulje, itd. itd.

Ali ipak ću joj neke stvari isprintati tek toliko da vidi da svoja uvjerenja nisam pokupila neznamgdje nego iz stručnih izvora.

Žao mi je što joj se tada nisam sjetila spomenuti djecu iz "primitivnih" društava koja doje po nekoliko godina i isto toliko spavaju zajedno s mamama pa nisam čula da izrastaju u plašljive i nesigurne lovce.

Da, i ovo sam zaboravila: ženi je sasvim prihvatljiva i cry-out metoda uspavljivanja.

[AdioMare]

Zaboravila si ispred granice dodati -osobne-.

Ma, suuuuunce moje!

Dakle, osobne granice.

[laumi]

AdioMare, upravo to sam joj i rekla: da se u odgoju djece ( a dijete o kojem pričamo mi nije prvo) najviše vodim svojim osjećajem, a on mi govori da ne mogu i neću djetetu nasilno prekidati dojenje (nego kad ona to sama odluči) i da je neću puštati da zaspe u suzama. Ona me pitala zašto, što će joj biti? :shock: Rekla sam da ne znam što će joj biti, ali da sigurno ne želim da mi dijete bude frustrirano i tužno.

[thalia]

kad sam joj sponeula psihologe koji preporučaju produženo dojenje, odmahnula je rukom i rekla da ona predaje psiholozima na faksu, da ipak treba više vjerovati psihijatrima nego psiholozima jer se psiholozi školuju samo 4 godine, a psihijatri puno dulje, itd. itd.

ako ti netko ovo podastre kao argument, samo se zahvali, kimni glavom, na jedno unutra, na drugo van i reci da je nisi pitala za savjet. a ako će ti trebati, odlučit ćeš kamo poći sama.
i ako te pita ponovno, reci da se psiholozi obično školuju još godinama poslije i ne zapnu na onom što su naučili na fakultetu prije sto godina.

[MGrubi]

ja bih takvu osobu rado izbacivala iz takta jednostavnim rečenicama:
"Ne, Vi ste u krivu."
"ne, to Vam je protivno evoluciji."
"Ne, apsolutno pogrešno"

8)

[laumi]

kad sam joj sponeula psihologe koji preporučaju produženo dojenje, odmahnula je rukom i rekla da ona predaje psiholozima na faksu, da ipak treba više vjerovati psihijatrima nego psiholozima jer se psiholozi školuju samo 4 godine, a psihijatri puno dulje, itd. itd.

ako ti netko ovo podastre kao argument, samo se zahvali, kimni glavom, na jedno unutra, na drugo van i reci da je nisi pitala za savjet. a ako će ti trebati, odlučit ćeš kamo poći sama.
i ako te pita ponovno, reci da se psiholozi obično školuju još godinama poslije i ne zapnu na onom što su naučili na fakultetu prije sto godina.

Ma, uopće se neću spuštati na tu razinu prepirke s nekim, bila to stručna osoba ili neka susjeda - to je moja odluka i moj način odgoja i nitko me ne može uvjeriti u suprotno. Ako se opet nađem u situaciji da s njom o tome razgovaram, tj. ako me sljedeći put pita da li još uvijek dojim i spavam s bebom, reći ću da. I ne namjeravam ništa objašnjavati, čula je što mislim o tome, ne mislim da se trebam bilo kome opravdavati.

Pokrenula sam ovu temu jer me iskreno začudio i neugodno iznenadio ovakav stav.

Ipak, moram reći da mi je rekla i da u ovoj dobi u kojoj je moje dijete sad ne bi preporučila nikakve promjene u tom smislu (prestanka dojenja) jer se između 18. i 24. mjeseca života javlja drugi separacijski strah (prvi je oko 8. mjeseca).

[MGrubi]

Pokrenula sam ovu temu jer me iskreno začudio i neugodno iznenadio ovakav stav.

osim nas tu, malo ljudi gleda blagonaklono na dojenje poslije 365.-tog dana

[laumi]

Pokrenula sam ovu temu jer me iskreno začudio i neugodno iznenadio ovakav stav.

osim nas tu, malo ljudi gleda blagonaklono na dojenje poslije 365.-tog dana

Zašto? Jel moguće da smo jedino mi u pravu? Ili smo ipak u krivu? :/ Odbijam vjerovati da su Udruga Roda i članovi ovog foruma koji dijele njihove stavove o dojenju i odgoju skupina frikova koji upropaštavaju svoju djecu.
Također odbijam vjerovati da je dojenje i zajedničko spavanje potrebnije meni nego mojem djetetu, kao što doktorica tvrdi. Ja bi rado više spavala po noći i malo više spavala u muževom zagrljaju nego imala na sebi malog sisavca, ali ne na štetu njoj.

[MGrubi]

takva se kultura razvila mada nije prirodna da majku zamjenjuje krava
naime, svi doktori će ti reči da dijete treba kalcij, kojeg ima najviše u mljeku, i preporuku od najmanje 500ml mljeka dnevno

"mi" smo u pravu

moje prababe su dojile djecu do 4-5 god, kao najnormalniju stvar na ovom svijetu
ostali naši životinjski rođaci doje do ispadanja mlječnih zubi
koje i mi imamo, a zašto se uopće zovu mlječni? zašto ispadaju? zašto se vilica mjenja?
...

ako ne treba dojiti nakon 365-tog dana, onda ne treba niti kap kravljeg mljeka nakon 365-tog dana 8)

[laumi]

Da, famozno mi je to da "majčino mlijeko nakon 1. godine više nema nikakvu vrijednost".

Voljela bih da se jave forumašice koje su psiholozi (ili psihijatri, ako ima takvih ovdje), baš me zanima ta teorija da "držim dijete u regresiji i ometam mu normalan psihički razvoj" samim time što je još uvijek dojim i što spava sa mnom u krevetu.

[MGrubi]

Harvardski psihijatar Michael Commons i njegovi kolege, nedavno su Američkom društvu za promicanje znanosti (American Association for the Advancement of Science) prezentirali istraživanje koje svojim rezultatima sugerira kako su bebe koje spavaju same, podložnije stresu i poremećajima uzrokovanima njime.
Profesor antropologije i vodeći stručnjak s područja istraživanja sna sa sveučilišta Notre Dame, James McKenna, već duže vrijeme ističe kako bebe, koje spavaju uz svoje majke, imaju više imunoloških dobrobiti i od dojenja, budući da su dojene dvostruko češće od beba koje spavaju same.

http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=157&Show=984

to je jedan tekst

[flower]

gle nitko ti ne moze reci na osnovu podatka duljine dojenja da ce konkretno tvoje dijete biti ovakvo ili onakvo - niti je cica svemocna niti je jedina niti prevazna u kontinuitetu kad pogledas rast i razvoj jedinke. nitko nema staklenu kuglu da ti kaze da ce tvoje dijete biti ovakvo ili onako...ostaje samo nada da nasi postupci u dobroj namjeri vodjeni dobrobiti djeteta dovode i do stvarne dobrobiti. ne postoje istr. koja pokazuju bilo jedno bilo drugo i tesko da ce ih ikad biti jer odgoj+rast+stotinutisuca raznih faktora je tako tesko kontrolirati da cemo valjda tek u nekom eksperimentu s nekim drugim primatima mozda jednom skuziti da je neki xyz dan kljucan kad nesto tako normalno postane patologija ili dovodi do iste ili cemo skuziti da se bavimo glupostima.
dojenje je prirodno, prva hrana djeteta, zadovoljava mnoge potreba i van hranjenja, dok majka i dijete imaju to rad, dotle je sve ok - a manipulirat cicom i koristiti je kao oruzje moci (suptilne, emocionalne) moguce je jednako kao i s bocom cokolina, zlicom spinata i s jos tisucu stvari ako je OSOBA majka takva struktura.
a psihologa i psihijatra ima raznih, na jedno uho unutra na drugo van - najbolji savjet.

[MGrubi]

http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=157&Show=1310
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=157&Show=2222
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=157&Show=1428
http://en.wikipedia.org/wiki/William_Sears_(physician) - pedijatar

[laumi]

Hvala za linkove!

[MGrubi]

i drugi put

[laumi]

flower dobro kaže: možda se jednom i ispostavi da radimo krivo, međutim u ovom trenutku mi je sasvim dovoljno to što mi intuicija govori da radim dobro i dovoljan mi je pogled na moju djecu: zadovoljni su, prilagodljivi i samostalni u skladu sa svojom dobi. U ovom moru odgojnih teorija izaberem ono što je najviše u skladu s mojim osjećajima i stavovima. I ne, nisam u potpunosti AP roditelj (velikim dijelom jesam).
Jedino što me brine u svemu tome je to što MM i ja nismo skroz usuglašeni u vezi odgoja (on je za "krući" odgoj od mojega).

[laumi]

Ispričavam se za offtopičarenje.

[Anci]

Ajde i ja ću... laumi, i moj je.
Ne za fizičko kažnjevanje, no ja sam puno mekša od njega.
I guramo

[cvijeta73]

Ajde i ja ću... laumi, i moj je.
Ne za fizičko kažnjevanje, no ja sam puno mekša od njega.
I guramo

moj npr. samo priča kako bi on ovako ili onako, strožije od mene, naravno, a onda opet kad se nađe u nekakvoj situaciji da mora uspavati npr. maru bez mene - opet je nosa dok ne zaspije. lako je reći - pusti ju da plače, niš joj neće biti, a malo teže to i sprovesti u djelo.
a kad ga pitam, dobro, a zašto ju nisi pustio da plače dok ne zaspije, dobijem odgovor - a sad je kasno, kad si ju ti tako naučila

da se razumijemo, kasno je valjda od prvog dana kad smo došle doma, pretpostavljam da sam ju ja još u rodilištu sve naučila

[Anci]

cvijeto, to, to, to!!!
Ali, kako smo uglavnom oboje stalno doma, ja izbivam samo frizeru, to znaš ispadne tako: gle, naučila si ih ovako, ajde sad ti... ja bih sad njih odnio spavat blablabla...

A sjećaš se da sam i za vrtić pričala kakav je on kad ih slučajno vodi, pa ako se cure rasplaču...tješim ga cijeli dan koliko bude u bedu

No..sve u svemu, ja ipak mislim da ja puštam svašta.
Ali me i poslušaju. Stvarno.

[Sun]

uf kako sam alergična na tu rečenicu, pamtim ju izrečenu od oca majci mojoj. Svaki put mi je u glavi nešto vrištalo: "a di si ti bio kad me je to naučila?!?!"

[deedee]

Ovakve nebulozne izjave (sa pocetka price) psihologa, psihijatara, pedijatara i inih strucnjaka po mom misljenju su posljedica cinjenice sto ti ljudi svoj posao dozivljavaju kao zanat koji su ispekli na faksu, bilo to prije deset, dvadeset ili trideset godina.
Kako se ocigledno radi o starijoj osobi, jos ako je pritom od onih kojima je jako tesko prihvacati promjene, dobivas osobu koja ce sav svoj autoritet potrositi na nesto sto je cula prije 25-30 godina i drzi se toga kao svetog pisma.
Cini mi se da je to jako izrazeno u medicini. Sta mislite koliko pedijatara povremeno prelista neki novi strucni casopis? Naravno, pitanje je i koliko su im dostupni i sl.
Uglavnom, vecina takvih "strucnjaka" ne smatra da je podrucje njihova rada znanost, u kojoj se uvijek nesto mijenja i saznaje i da se u stvari mozes educirati cijeli svoj zivot.

[mama Jelena]

Ajoj, psihijatrica od 50 godina...
Mislim da nema smisla upuštati se u razgovore s medicinarima, oni su stručnjaci za patologiju i bolesti - tu je argument za raspravu - bave se bolestima a ne zdravljem, naročito psihijatri koji su stručnjaci za teške psihičke poremećaje za razliku od psihologa koji se bave prvenstveno proučavanjem normalnog ljudskog funkcioniranja...A dojenje sigurno ne spada u teške psihičke poremećaje

A ima i psihologa koji predaju psihijatrima tak da ni to nije argument.

[mikka]

jel ima ta psihijatrica djece?

kad sam procitala pricu pale su mi na pamet 2 stvari

-da nema djecu pa trtlja kako samo osobe bez djece znaju
-da je i sama bila tako odgajana pa ima traume zbog toga.

[meda]

jel ima ta psihijatrica djece?

kad sam procitala pricu pale su mi na pamet 2 stvari

-da nema djecu pa trtlja kako samo osobe bez djece znaju
-da je i sama bila tako odgajana pa ima traume zbog toga.

mislim da to uopce nema veze. to nazalost je stav struke, ne samo psihijatara, nego opcenito lijecnika

nasa psihijatrica ima valjda 70, ako ne i vise godina, vrlo je cijenjena u ugledna (a zato nazalost i skupa ), al nema negativan stav prema dojenju, protiv je ostavljanja djeteta da place, iako je i sama bila odgajana tako...itd, itd

[mama courage]

gle nitko ti ne moze reci na osnovu podatka duljine dojenja da ce konkretno tvoje dijete biti ovakvo ili onakvo - niti je cica svemocna niti je jedina niti prevazna u kontinuitetu kad pogledas rast i razvoj jedinke.

potpisujem flo.

i prijavljujem se da sam strožija. a opet puštam svakakve gluposti (osim šaranja po zidovima).

[mihim]

tak je lijepo vidjet da nisam jedina. i ja sam za dojenje do kad god beba zeli i za nosanje. ovi linkovi gore su super, razmisljam da ih pokazem jako dobroj prijateljici, jer ona ima neke svoje principe koji me izluđuju kao da su njena djecica moja. njoj nema nosenja, dojenje -, ma bolje da ne komentiram.

[laumi]

mikka, ima djece, kaže da je dojila.

mama courage i flower, naravno da ne mislim da dojenje rješava sve i da je cica najvažniji čimbenik u razvoju malog djeteta, al ne vidim razlog zašto se dotična psihijatrica tako uskomešala kad je čula da još dojim i ne tjeram dijete da spava u svojem krevetiću ako neće. Da je pokušavam naviknuti na to da spava u krevetiću (u našoj sobi), pokušavam, ali kad počne jako plakati i vikati: mama, mama, uzmem je natrag sebi. Općenito se u tom smislu ravnam prema svojoj djeci - idemo na sljedeći korak kad su oni spremni za to. A na to mi je žena rekla da griješim jer ih na taj način ne puštam da se osamostale i da im ometam normalan razvoj. A vidi čuda: najstarije dijete mi je prilično zrelo i samostalno (i upravo je s vrtićem na zimovanju tjedan dana).

[mikka]

cini mi se da ona ne vidi razliku izmedu pustanja da se osamostale (tako da pratis njihove potrebe) i tjeranja da se osamostale (tako da im nameces ritam i tu neku kvazi samostalnost koja je moderna u zapadnim drustima).

opcenito me taj stav da odrasli znaju bolje od djece sta im treba pomalo nervira.

[pomikaki]

znate što se meni čini?
Ljudima (u našem društvu) cica predstavlja prvenstveno seksualni objekt. Osim toga prema seksualnim temama još uvijek imamo nekakav osjećaj nelagode. To svakako ima glavnu ulogu u negativnom stavu prema dojenju i pogotovo u tendenciji smanjivanja trajanja dojenja.

Posebno je ljudima odbojno da dijete koje govori siše.... palo mi je na pamet da je to možda zbog toga što kad dijete progovori, može izraziti svoje misli, tek tada ga se počinje doživljavati kao razumno biće. Oko 18 mj obično se govor naglo razvija. Do tad se dijete gleda kao nerazumno, nesvjesno, mali zavežljajčić koji se ionako neće ničeg sjećati...

a sad kad govori, hoda, pokazuje svoj karakter, hm, već je "skoro" čovjek, najednom se s nelagodom gleda na taj dodir s majčinom sisom.

Ali tu se zanemaruje činjenica da se psihički razvoj djeteta ne razvija istim tempom (niti istovremeno) kao i govor i hodanje. I da će proći još dosta vremena prije nego djetetu cica dobije i seksualnu konotaciju.

To očito zaboravljaju čak i ljudi od struke. Gledaju taj kontakt dječjih usta i cice iz svoje perspektive odraslog čovjeka.

[Kanga]

svatko ima pravo na svoje misljenje. lose je samo sto ga doticna psihijatrica potpuno nekriticki brani strukom.

[blazena]

Mislim da nema smisla upuštati se u razgovore s medicinarima, oni su stručnjaci za patologiju i bolesti - tu je argument za raspravu - bave se bolestima a ne zdravljem, naročito psihijatri koji su stručnjaci za teške psihičke poremećaje.

Slazem se s ovim - i prosirujem na sve medicinare (psihijatre, pedijatre, ginekologe...)
Mislim da s njima mogu pricati o dojenju samo kao majka s majkom... bilokojom, majkom elektrotehnicarkom, trgovkinjom, forumasicom
Nisu strucnjakinje za dojenje.

Misljenja psihologa i pedagoga me vec vise zanimaju...
Sigurno su istrazivali dojenje i djecji psihosocijalni razvoj.
Jel ima tko link na literaturu?

[pale]

Nisam dojila pa taj dio neću ni komentirati , ali što se tiće zajedničkog spavanja. Nisam nikad forsirala spavanje u krevetiću, tu i tamo bi probala je ostaviti i odmah plač. Nedavno sam u nedostatku vremena, ujutro radim, probala i to je to :shock: Da mi je netko samo dan ranije rekao da može tako zaspati ja bi rekla da ćemo do škole skupa spavati 100%. Jednostavno je uspjelo, nekako imam osjećaj da je bila spremna, da sam pogodila trenutak, bez forsiranja. Jako sam sretna jer su me već izludili sa tim metodama pusti je neka se isplače. Ma, zaspi ti svaku većer uplakana i tužna moje dijete neće. I baš mi je drago da sam uspijela jer ima sada svima mogu i moja metoda je upalila kad je moje dijete to htjelo 8)

[Kanga]

http://www.epjournal.net/filestore/ep05102183.pdf


Evolutionary Psychology 2007. 5(1): 102-183
Natural Parenting - Back to Basics in Infant Care
Regine A. Schön, Department of Psychology, University of Helsinki; Maarit Silvén, Department of Psychology, University of Tampere, Tampere, Finland.

Abstract: This review examines an age-old approach to parenting recently rediscovered in Western industrialized societies and known by names such as natural parenting, attachment parenting, and instinctive parenting. Its leading principle is utmost sensitivity to the child’s innate emotional and physical needs, resulting in extended breastfeeding on demand, extensive infant carrying on the caregiver’s body, and cosleeping of infant and parents. The described practices prevailed during the evolutionary history of the human species and reflect the natural, innate rearing style of the human species to which the human infant has biologically adapted over the course of evolution. An overview of research from diverse areas regarding psychological as well as physiological aspects of early care provides evidence for the beneficial effects of natural parenting. Cross-cultural and historical data is cited to reveal the widespread use of the investigated parenting style. It is concluded that the described approach to parenting provides the human infant with an ideal environment for optimal growth both psychologically and physiologically. It is yet to be determined how much departure from this prototype of optimal human parenting is possible without compromising infant and parental wellbeing. The review also invites a critical reevaluation of current Western childrearing practices.

[laumi]

cini mi se da ona ne vidi razliku izmedu pustanja da se osamostale (tako da pratis njihove potrebe) i tjeranja da se osamostale (tako da im nameces ritam i tu neku kvazi samostalnost koja je moderna u zapadnim drustima).

opcenito me taj stav da odrasli znaju bolje od djece sta im treba pomalo nervira.

X

[veda]

Znam da ovo što ću reći ne spada u ovu temu, ali me šokiralo i želim podjeliti s vama.
Dvije frendice su mi rodile u Vinogradskog (ove godine) i objema je rečeno neka ne doje jer "beba je velika (3900) pa je to njoj ionako malo" i "beba je premala i slaba (2600) pa nema snage cicati".
Iz vlasitog iskustva znam da male bebe i tekako mogu cicati. Ivan je nedonošće, 2500 bez instikta cicanja. Dobila sam ga tek 5 dan, oni ga hranili na sondu, učili cicati u dječjoj sobi, od kad smo došli iz bolnice nije jeo ništa drugo, ne zna šta je flašica. Istina da je cicao svaki sat, da nisam prva dva mjeseca radila ništa do dojila al smo uspjeli. Moj dečko je sad 15,5 mj i dalje ga dojim.

[ljiljan@]

Nije mi jasno zašto bi se uopće trebalo raspravljati o osamostaljivanju 18-mjesečne bebe? Koliko će još godina proći do njenog potpunog osamostaljivanja, koliko će se životnih situacija izmijeniti i utjecati u konačnici na taj proces, totalno je bez veze u ovom trenutku davati ovakve procjene da će dugo dojenje umanjiti njenu samostalnost.
Ma nemoj se na to niti osvrtati, dojite i uživajte.
Veda, a tebi čista petica za ustrajnost!

[laumi]

Kaj je najsmješnije od svega, moja curica se ovih dana baš počela "osamostaljivati", manje cica, ponekad prihvaća da je i tata uspava (dapače, nekad traži njega) i ne traži više tako često cicu kao utjehu. A nismo je "učili" na to. Ja bih baš voljela da ona još neko vrijeme cica i spava s nama, baš uživam s njom...

[krumpiric]

ja uvijek riknem na temu osamostaljivanja.
Moje 2g dojeno dijete je presamostalno , on bi bez beda (iako još nerijetko spava s nama sa skoro 4g) otišo kod bake mjesec dana bez suze

[Eci]

Laumi - i ja stalno slušam razne teorije kak je on veeelik, kak mu to ne treba, biti će ovakav ili onakav. Čak i moja pedica sa kojom sam inače jako zadovoljna i vjerujem joj smatra da treba prestati oko godinu dana. (nisam ulazila sa njom u rasprave, samo radim po svom). Ali lagala bi kada bi rekla da me te primjedbe uopče ne diraju. Najviše bi volila da on sam smanji pa prestane s vremenom, ali događa se baš suprotno. Da se njega pita bio bi stalno na cici. Nema šanse da prekinem nasilno i da mi plače, nadam se da će u proljeće bar smanjiti kad ćemo biti manje doma.