Bok Pliska,

e stvarno smo mi mame posebna sorta...
Ipak je to posebna vrsta simbioze...i nije lako prestati. Ipak puno se pise o tome kako sve te stvari za djecu ublaziti...a mi eto valjda trebamo otplakati svoje i odrasti...Muz ne kuzi zasto placem kad sam ja tako odlucila...ali meni su najgori ovi podvojeni osjecaji...a valjda i hormoni rade svoje...
Hodam tako okolo s ovim kupusom u grudnjaku...srecom pomaze...al ko zna koliko ce trebati da mlika nestane...one iskusnije kazu da ponekad i godinama poslije mogu istisnuti mlijeko...zato se pitam sta ce biti kad se vratim...da se on nebi opet prikacio kao da nista nije bilo...

Usput nasi malci imaju jos nesto zajednicko-moj se zove Emanuel