Cure ja sam danas opet zvala u onaj centar koji ima dvoje dječice za posvajanje. Javila mi se jedna ljubazna gospođa, koja je rekla da je naša molba stigla, da je ok.Također rekla mi je da je u istom tjednu stiglo još četri molbe upućene za njihov centar. Po pitanju dječice rekla je da je da su oni poslali poziv za nekoliko parova i da zajedno u suradnji da direktoricom koja je sada na par dana odstuna mora vidjeti hoće li kontaktirati i ostale parove među kojima smo i mi da im se javi za dječicu. također je napomenula da se ovi parovi koji su trenutno pozvani izjasnili po pitanju dječice. Curica mala ima 3 mjeseca a drugo djete je mali dječak koji se nalazi u Sarajevu i nažalost rekla mi je da je dječak bolestan.

Ja sam je iz dubine duše svoje zamolila da ako postoji šansa da i nas nekako ubace u izbor, na što mi je ona odgovorila da će vidjeti sa direktoricom kada se vrati a usput će joj napomenuti da smo zvali i da će nas pohvaliti. Rekla sam joj da smo jakoooooooooooooooooo zainteresirani za tu djevojčicu, pa ako postoji ikakva šansa da nas bar pozovu na razgovor.

Kada sam spustila slušalicu, počela sam plakati a znate zašto. Kroz glavu mi je prošao taj mali bolesni dječak i mja reakcija na njene riječi, da mi bi volili tu zdravu djevojčicu. Joj.............. užasno, ali drage moje jednostavno ne znam bi li imala snagu za taj križ kroz život a s druge strane pitanje Bože možda su ga svi parovi koji su pozvani odbili, pa neće valjda ostati sam.
Joj cure grozno se osijećam, cijeli dan samo o tome mislim.