Citiraj RozaGroza prvotno napisa
Ja sam puno puta ljubomorna kad vidim sretne obitelji...i iako imam toliko mnogo na ćemu imam biti zahvalna, naljutim se kad se sjetim da sam sada mogla imati 3 prekrasne djece, koje bi odgajali sa neizmjerno puno ljubavi.....pa ljubomora je zaista neki zdravi osječaj za tu situaciju, čak je i Bog ljubomoran.......a onda još tu i tamo naletiš na cesti na nekog nezainteresiranog tatu ili histeričnu mamu koji su nekako vremenom zaboravili kako je to malo biće zapravo važnije od svega i koliko su privilegirani da ga ili ju imaju...i još se više naljutiš jer si apsolutno svjesna koliko su sretni što imaju nekog tko če vrištati po shoping centrima, nekog tko če razmaženo plakat za čokoladom ili nekog tko če razbit skupocjenu vazu i skrivat jedinice u školi...

Ali sigurna sam da čemo sve mi biti mame, ipak ćemo bit nagrađene jer su naši anđeli gore i brinu se za dobro na ovom svijetu.
Ovo u potpunosti potpisujem i dodajem da mi u situacijama kad vidim nezahvalne roditelje (to je samo trenutak naravno - možda su oni divni roditelji, no ja to nekako uzmem k srcu i subjektivno gledam) dođe da ih primim i kažem "jel ste vi svjesni koliko ste sretni i koliki vam je vaše dijete blagoslov??" Ali, samo se , i suzdržim.

Na koncu, nekako si objašnjavam to ljudskom prirodom - sve što imamo po defaultu uzimamo zdravo za gotovo (tako sigurno bolesni ljudi gledaju i misle kad vide zdrave ljude koji se uzrujavaju i uzbuđuju na svoje "probleme"). No to je uvijek bilo i biti će - "Sit gladnom ne vjeruje!"
Nitko ne zna kako je, dok to ne okusi na svojoj koži...

Ja učim cijeniti i poštivati sve blagodati u svom životu, uživati u svemu što mi je pružano, biti sretna što sam zdrava, što imam predivnu osobu pored sebe koja me voli, posao na kojem sam zadovoljna, divne roditelje i braću... Sunce na prozoru, mogućnost da idemo na more, u kino, na odmor... Novu mašinu i napu, uređeno naše gnjezdo...i još more toga :D! Jer išta nije po defaultu i sve to može ispariti već sutra!

Otkako sam kod sebe promijenila pogled i shvaćanje na život, mogu vam reći da sam puno opuštenija, sretnija, bolja, ponosnija, draža, i zadovoljnija osoba.

Naravno da osjećam ljubomoru i sad, i kad sam ponovno trudna, a kamoli nakon gubitka našeg sina i sreće na koju sam "računala", no radim na sebi i tako se gradim u bolju osobu.