 |
|||
mislim da trebas izdajati po malo, samo malo dok pritisak ne popusti. stavi si lisce kupusa u grudnjak, to smanjuje proizvodnju. i persin je isto dobar. pozuri, ako vec imas temperaturu, to ide jako brzo.
znaci prvo malo izdoji, mozes rucno--ima na portalu tekst. onda malo istuci list kupusa s onim batom za meso, izrezi krug za bradavicu i tako ga stavi u grudnjak. mijenjaj na svaka 2 sata.
_anci_, bas mi je zao sto prolazis kroz ovo.
Jako mi je žao zbog tvog gubitka. suosjećam s tobom._anci_ prvotno napisa
cure drage, meni je danas počelo curit mlijeko....grudi nabujale a nemam koga dojit
grudi su mi pomalo bolne, osjetim kvržice i neznam što mi je činiti. zvala sam na sveti duh, kažu da neradim ništa i ako za dan dva neprestane da onda dođem...ako netko ima kakav savjet dobro će mi doć
inače, kad sam rodila pila sam 2 tjedna bromergon da mlijeko stane i bilo je stalo i sad je opet krenulo... :?
Što se tiče mlijeka to se dogodilo i meni nakon prve trudnoće u kojoj sam isto rodila malog anđela.
Morala sam se ponovo vratiti na Bromergon.
_anci_ neizmjerno mi je zao sto ste to morali proci, neka vas taj mali andjeo cuva ostatak zivota kao sto ste vi njega tih 9 mjeseci
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=238&Show=2369
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=111&Show=1794
Pogledaj tu, kupus djeluje, isprobano
Iskrena sućut, neka te tvoj anđeo čuva i da ti snage za dalje
Nadam se da nisam krivo shvaćena, tekstove sam ti preporučila zbog savjeta o kupusu, možda sam ti trebala kopirati djelove koji su bitni da ne moraš čitati o dojenju.
Oprosti
cure drage, meni je danas počelo curit mlijeko....grudi nabujale a nemam koga dojit
Anci
Što se tiće mljeka, ako nemaš mogučnost nabaviti ništa drugo (ja sam iz austrije dobila neke 2 tabletice provat ču vidjet kako se zovu pa ti napišem), ali bromergon je ono što su ti MORALI prepisati tvoji doktori. Uz njih stavljaj hladne obloge i nemoj se previše izdajati, samo malo da ti bude lakše i da prsi malo omekšaju. Što se više izdajaš to ti više ide. Znam da ti je užasno kad ti prsu bujaju i pune su mljeka a ruke prazne...to je preteško. Šaljem ti veliki virtualni zagrljaj.
i meni je anči isto išlo mljeko nakon poroda i ja sam popila cijelu dozu bromergona,to valjda mora proči jer je bila visoka trudnoča i mljeko mora negdje izači,nemoj se nervirati i probaj malo se opustiti znam da ti je sada teško ali neke stvari moramo prihvatiti i iči naprijed i meni je bilo grozno i dok su mi drugi pričali da se opustim ja sam si razmišljala kako mi samo uopče to mogu reči ja sam se jela iznutra sad nakon 8 god. razmišljam drugačije i nakon tri velika gubitka ja sam e promjenila i počela razmišljati poz. znam da ti je teško ali prije svega ti si i dalje žena i moraš razmišljati da jednoga dana postačeš i mama i zato tvoje emocije i zdravlje su na prvom mjestu,sad se isplači i glavu gore nakon kiše uvijek dolazi sunce želim ti da što prije se pojavi u tvom životu veliko sunce i ja sam u iščekivanju sunca možda mi se posreči za koji mjesec od srca šaljem ti pozdrave i jedan veliki virtualni zagrljaj u mojim si mislima i molitvama čao.
znam da sam se udaljila od teme i da sam malo odužila nemojte mi zamjeriti samo malo sam se previše zanjela
cure, hvala vam na podršci i na savjetima. Kavin, nije problem, pročitat ću ja sve, bitno da nađem ono što pomaže... velike puse svima...
nadam se da nijedna od nas neće više proći kroz nešto ovako strašno i da ćemo sve jednog dana biti mame zdravih beba
rasplakala sam se...mislim da nema strašnije stvari nego pokopati svoje dijete.
drži se,sigurna sam da ćeš dobiti novu priliku za biti mama
ne postoje rijeci koje mogu utjesiti a rado bih da postoje kako bi ti ih mogla reci
Anci, plačem dok čitam, jer u potpunosti znam kako ti je!
imam iza sebe isto iskustvo pa sa sigurnošću ti mogu reći, iako se sada to ne čini tako,
bit će bolje!
nikad ju nećeš preboljeti, i ne trebaš, ali ćeš naučiti živjeti s tim!
kad god ti je teško ovdje ćeš nas naći jako puno koji te razumijemo
i koji ćemo uvijek biti ovdje da utješimo jedna drugu!
drži se Anci i ne gubi nadu...
meni se srce slama....
definitivno sam bila gotova kad sam procitala da si je dobila nakon sto je sestrica okupala.... dalje znas i sama
moja sucut
Tužno, pretužno...
Drage žene ja se vama divim, meni je ovo bilo jako teško i pročitati, a ne mogu ni zamsiltii kako je dožvijeti nešto tako strašno...
Dok čitam sve me nešto steže iznutra i baš mi bude jako teško.
Anci traži bromergon ili peri prsasa hladnom vodom i stavljaj lišće peršina,ono smanjuje laktaciju,a list zelja upalu.
Tuga ne nestaje ali mijenja oblik i doći će dan kada ćeš opet na život oko sebe gledati pozitivno i ponovo vidjeti boje ali treba vremena.Nikada nećeš zaboraviti no mi ljudi smo čudna bića i imamo sposobnost da ustanemo iz pepela ma koliko bol bila jaka,Čuvaj se:hug
Žao mi je zbog tvoje bebice.... nema riječi kojima se to može izraziti.
Jako mi je žao, i od riječi do riječi znam što prolaziš.
Pretužno
bila sam kod doktora, produžili su mi terapiju bromergona i stavljam kupus a mogla bih i peršin, al već vidim poboljšanje tako da će to nadam se bit ok...
a što se tiče srca njemu će trebat malo duže da zacijeli...iako znam da nisam sama i da vas je puno prošlo kroz ovo što ja prolazim, neke čak i po više puta...tužno je to, al valjda postoji neki ralog zašto se sve to događa...ja sebe nastojim tako tješit...
Valjda Bog treba anđele i zato je i moju Mariju pozvao k sebi i prije rođenja....toliko mi nedostaje i bojim se i razmišljati o tome kako bi bilo lijepo da je sada samnom...svi smo joj se toliko veselili i cijela moja obitelj je živila za dan kad će nam se ona pridružit....prebolno je razmišljati o tome kako bi bilo lijepo da je sada samnom...al sada je tako i s tim treba naučit živjeti...a i mislim da me moja Marija čuva i daje mi snagu i zato moram bit jaka da nju nerastužim....ona sigurno želi svoju mamu gledat sretnu...
vjerojatno nakon ovog mnoge stvari koje su mi prije bile više mi neće biti bitne...sada želim samo jedno...da jednog dana budem mama zdrave bebice... što želim i svakoj od vas koje ste prošle ovu grozotu i svima koje rade na bebi želim da im se ispuni ono što i sebi najviše želim...
puse svima...
_anci_
anci žao mi je
Nakon šest mjeseci dojenja morala sam prekinuti. Naš mali borac postao je anđeo. Mislila sam da će mi mlijeko samo nestat od šoka, al nije. Popila sam dozu Bromergona i dalje mi je naviralo. Činilo mi se da mi baš previše ne djeluju. Dali su mi još jednu dozu al nisam odmah počela piti. Izdajala sam se tek toliko da mi nisu prepune, pila manje tekućine i stavljala vrećice sa ledom omotane u gazu na prsa. Trebalo mi je skoro mjesec dana da potpuno nestane.
nemogu vjerovat...nakon 6 mjeseci izgubit dijete...to je strašno...
baš je težak ovaj život....ja sam danas i jučer baš potonula,danas mi je najteži dan od poroda, valjda me grč popušta i postajem svjesna svega...
što se mlijeka tiče meni se smiruje situacija, mislim da će to bit ok....al srce plače
Placi anci, moras to odtugovati. Okruzi se ljudima koje volis.
Plači, plači teško je najteže, bit će malo lakše pa opet teže.
Nema pravila kako dalje jer bol je preteška...
Kao šta ti kažu okruži se ljudima koji te iskreno vole i makni se od onih koji te opterećuju.
Kaja
Anci
Kaja
strašno je to što ti se dogodilo!
Anci, tu smo za tebe, što god ti bude na duši izbaci ovdje. lakše je krenuti dalje kad svoje probleme možeš s nekim podijeliti
drži se, i plači kad god ti se plače...
_anci_ strasno mi je zao
cure....hvala vam što me hrabrite i tješite i što suosijećate samnom...
ja razmišljam kako će mi bit kad dođe proljeće i kvart bude pun mama s malim bebama...mislim da će mi to bit grozno gledat
općenito, baš mi je teško vidjet malu bebu...makar svim ženama od srca želim živu, zdravu i sretnu djecu al jesam li grozna ako mi je sada teška pomisao na tuđe bebe?
Anci nisi niti malo grozna, to je sve apsolutno normalno, meni je isto tako...svi osječaji koje osječaš su apsolutno OK i ono su što ti je potrebno u procesu zacjeljivanja.
Ja sam puno puta ljubomorna kad vidim sretne obitelji...i iako imam toliko mnogo na ćemu imam biti zahvalna, naljutim se kad se sjetim da sam sada mogla imati 3 prekrasne djece, koje bi odgajali sa neizmjerno puno ljubavi.....pa ljubomora je zaista neki zdravi osječaj za tu situaciju, čak je i Bog ljubomoran.......a onda još tu i tamo naletiš na cesti na nekog nezainteresiranog tatu ili histeričnu mamu koji su nekako vremenom zaboravili kako je to malo biće zapravo važnije od svega i koliko su privilegirani da ga ili ju imaju...i još se više naljutiš jer si apsolutno svjesna koliko su sretni što imaju nekog tko če vrištati po shoping centrima, nekog tko če razmaženo plakat za čokoladom ili nekog tko če razbit skupocjenu vazu i skrivat jedinice u školi...
Ali sigurna sam da čemo sve mi biti mame, ipak ćemo bit nagrađene jer su naši anđeli gore i brinu se za dobro na ovom svijetu.
a jesam se raspisala...čapila me neka typing manija
Anci nisi niti malo grozna, to je sve apsolutno normalno, meni je isto tako...svi osječaji koje osječaš su apsolutno OK i ono su što ti je potrebno u procesu zacjeljivanja.
Ja sam puno puta ljubomorna kad vidim sretne obitelji...i iako imam toliko mnogo na ćemu imam biti zahvalna, naljutim se kad se sjetim da sam sada mogla imati 3 prekrasne djece, koje bi odgajali sa neizmjerno puno ljubavi.....pa ljubomora je zaista neki zdravi osječaj za tu situaciju, čak je i Bog ljubomoran.......a onda još tu i tamo naletiš na cesti na nekog nezainteresiranog tatu ili histeričnu mamu koji su nekako vremenom zaboravili kako je to malo biće zapravo važnije od svega i koliko su privilegirani da ga ili ju imaju...i još se više naljutiš jer si apsolutno svjesna koliko su sretni što imaju nekog tko če vrištati po shoping centrima, nekog tko če razmaženo plakat za čokoladom ili nekog tko če razbit skupocjenu vazu i skrivat jedinice u školi...
Ali sigurna sam da čemo sve mi biti mame, ipak ćemo bit nagrađene jer su naši anđeli gore i brinu se za dobro na ovom svijetu.
ogroman X iako nisam doživjela što i vi cure, smatram da je točno tako kako si napisala.
I ako mogu primjetit RozaGroza da si se maaaalko rekuperala i to mi je stvarno drago čuti.
Anči drži se i sve ostale cure sa ovog foruma šaljem veeeeeelik
forum=pdf
Jako mi je žao
Ancigore među člancima imaš tekst a pod naslovom Istina je.....općenito, baš mi je teško vidjet malu bebu...makar svim ženama od srca želim živu, zdravu i sretnu djecu al jesam li grozna ako mi je sada teška pomisao na tuđe bebe
i vidjet ćeš da je normalno to što osjećaš i da iako to osjećaš nisi loša ni zla osoba.Naravno da boli gubitak vlastite sreće i nije lako gledati tuđu sreću ali s vremenom i to ćeš moći
Ancigore među člancima imaš tekst a pod naslovom Istina je.....općenito, baš mi je teško vidjet malu bebu...makar svim ženama od srca želim živu, zdravu i sretnu djecu al jesam li grozna ako mi je sada teška pomisao na tuđe bebe
i vidjet ćeš da je normalno to što osjećaš i da iako to osjećaš nisi loša ni zla osoba.Naravno da boli gubitak vlastite sreće i nije lako gledati tuđu sreću ali s vremenom i to ćeš moći
anci, jako mi je žao zbog tvog gubitka.
I potpisujem Rozugrozu. Ljubomora je normalna. I meni je bilo teško gledati sve te mame s kolicima. Imala sam osjećaj da sve oko mene imaju bebu ili su trudne. Ali vrijeme liječi rane i stvari postanu lakše kad ih jednostavno prihvatimo kakve jesu. I nadamo se da će biti bolje.
Ovo u potpunosti potpisujem i dodajem da mi u situacijama kad vidim nezahvalne roditelje (to je samo trenutak naravno - možda su oni divni roditelji, no ja to nekako uzmem k srcu i subjektivno gledam) dođe da ih primim i kažem "jel ste vi svjesni koliko ste sretni i koliki vam je vaše dijete blagoslov??" Ali, samo se
Na koncu, nekako si objašnjavam to ljudskom prirodom - sve što imamo po defaultu uzimamo zdravo za gotovo (tako sigurno bolesni ljudi gledaju i misle kad vide zdrave ljude koji se uzrujavaju i uzbuđuju na svoje "probleme"). No to je uvijek bilo i biti će - "Sit gladnom ne vjeruje!"
Nitko ne zna kako je, dok to ne okusi na svojoj koži...
Ja učim cijeniti i poštivati sve blagodati u svom životu, uživati u svemu što mi je pružano, biti sretna što sam zdrava, što imam predivnu osobu pored sebe koja me voli, posao na kojem sam zadovoljna, divne roditelje i braću... Sunce na prozoru, mogućnost da idemo na more, u kino, na odmor... Novu mašinu i napu, uređeno naše gnjezdo...i još more toga :D! Jer išta nije po defaultu i sve to može ispariti već sutra!
Otkako sam kod sebe promijenila pogled i shvaćanje na život, mogu vam reći da sam puno opuštenija, sretnija, bolja, ponosnija, draža, i zadovoljnija osoba.
Naravno da osjećam ljubomoru i sad, i kad sam ponovno trudna, a kamoli nakon gubitka našeg sina i sreće na koju sam "računala", no radim na sebi i tako se gradim u bolju osobu.
Točno znam o kojoj vrsti ljubomore pričaš, i mene je to jako mučilo. Znali bi mi ljudi i zamjeriti, kad bi mi neka rekla da je trudna nisam mogla sakriti suze i plač. Ali to je teško objasniti, ja nikad u tom trnutku nisam toj ni nikojoj drugoj osobi poželila zlo, nego taj neki neobjašnjivi osjećaj ljubomore i tuge. Zašto meni neće, zašto neke žene ostanu trudne bes problema...
Teško je to shvetiti nekome tko nije probao. A ja bih voljela da to nitko nikada niti ne proba.
Draga anci,izbjegavam dolaziti na ovaj pdf mada sam i sama na isti način kao i ti izgubila bebu ali toliko me potresla tvoja priča da ti se moram javiti.Voljela bih ti poslati svu snagu i utjehu ovoga svijeta ali na žalost,ne mogu.Mogu ti samo poslati nadu da ćeš jednog dana dobiti svoje živo i zdravo dijete jer evo i meni se želja ispunila.Tko ima cilj,ma cijeli se svijet okrene u tome smjeru da se taj cilj i ostvari.Plači sada,olakšaj suzama,neka izađu,svaka će odnijeti mrvicu boli.Praznina nam ostaje kao podsjetnik u srcu da je dio srca zauvijek od bebe anđela......Izbaci iz sebe sve što ti naiđe,tu smo sve za tebe,drži se draga,drži se...
mari i svim ostalim curama....po stoti put hvala na lijepim riječima...sretna sam kad čujem da sve vi koje ste mame anđela da ste postale mame i žive i zdrave djece...a isto to želim i sebi i svima koje to željno iščekuju. ja se nadam da su naši anđeli uz nas i da navijaju da im mame rode zdravog bracu ili seku...
veliki
Draga anci,
nadam se da si uspjela riješiti problem sa grudima. Ja sam odmah u bolnici dobila bromergon i nije mi dolazilo mlijeko. Jako sam se bojala da ne dobijem mastitis.
Uvijek kažem, kako me dragi Bog u toj muci ipak zaštitio jer se nisam puno mučila pri porodu. Sve je prošlo bez ikakvih medicinskih intervencija i fizički sam se jako brzo oporavila. Na dan kad sam rodila svoju curicu, ja ju jesam slabije osjećala (ona se samo premještala s jedne strane na drugu
U početku mi je bilo jako teško: doći kući, susretati se s okolinom, uopće prihvatiti tako strašan gubitak. Dugo nisam mogla obilaziti prijatelje koji su dobili dijete. Jako osjećam ljubomoru i teško mi padaju trudnoće mojih prijateljica. Al trudim se živjeti za svaki dan i polako guram.
ja sutra idem po nalaze od obdukcije...napokon su gotovi. i imam tremu.
strah me toga šta ću pročitat...iako znam da to što je Marija umrla nema veze samnom, barem su tako doktori rekli, jer moja je trudnoća od početka do kraja bila savršena...al baš sam nervozna.
a općenito kako dani idu ja postajem nekako depresivnija...kao činim se ok al uopće nisam. sutra se navršava 40 dana od poroda, sad bih se trebala malo aktivirat, vratit život u normalu, počet nešto radit...a ja nemam snage i neznam otkud da počnem.
baš je depresivna ova poruka al baš se izgubljeno osijećam.
_anci_
Doči će kad tad nešto što če ti u život opet unjet smisao i sreču!
re
ja sam nazadovala i mm je jako pogodio taj phd nalaz sa opisima mjera i sl. Zato držim sretnice da za vas bude to što bezbolnije iako je teško,ali možda sada guraš 2 stepenice unatrag, s vremenom ćeš opet koračati korak po korak unaprijed :hug
Da se ne ponavljam ,sve što sam napisala Rozi ,vrijedi i za tebe,treba vremena za sve
podigla sam nalaz od obdukcije...sramotnih 5 rečenica...i nit se naslutit neda zašto mi je dijete umrlo...
a sad gledam...opet mi mlijeko počelo curit...nakon 2 ture bromergona...stvarno sam luda danas...koliko bi moja Marija imala papice da je samnom...
anci dragapodigla sam nalaz od obdukcije...sramotnih 5 rečenica...i nit se naslutit neda zašto mi je dijete umrlo...
a sad gledam...opet mi mlijeko počelo curit...nakon 2 ture bromergona...stvarno sam luda danas...koliko bi moja Marija imala papice da je samnom...
Nego teško mi je pitati te, ali jesi li potražila neku psihološku pomoć. Meni je bila potrebna. I bez nje ne bih bila uspjela. Išla sam jednom privatnom psihologu, ne psihijatru. Ponekad ne možemo same. I pričaš li sa svojim bližnjima. Čini mi se da se ubijaš mislima. I potpuno te razumjem i ne osuđujem, ali moraš koliko to god bolno bilo, naći u svemu što se je dogodilo motiv da kreneš dalje i da to iskoristiš na neki pozitivan način.
Npr. ja sam nakon nekog vremena odlučila da neću više žaliti i plakati zbog njene smrti, nego da ću slaviti svoju trudnoću i u njoj naći sve ono lijepo. I da ću o Hani razmišljati na način da se prisjećam naših lijepih trenutaka. Trudnoće, utz, njenog prvog pomaka. Ona je moja prva trudnoća i moja prva beba. I to mi nitko ne može oduzeti niti umanjiti.
Ne znam da li me razumješ, možda bi bilo bolje da sam ti ovo poslala na pp, ali ustvari želim nekako svima dati nadu i motiv da izvuku iz toga koliko mogu ono najbolje. Samo tako možeš dalje.
Znam da je možda malo rano, ali ipak pokušaj gledati na to drugačije.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom