drage moje...evo mene nakon dugo vremena da napišem koje slovce. prvo da vam kažem da iako već dugo nisam ništa napisala da se s vremena na vrijeme prijavim pa sam relativno u toku, znam da imamo puno zdravih bebica al nažalost i mnogo novih majki koje su izgubile svoje bebice

ja sam jako sjetna zadnjih dana, često sanjam svoju Mariju ili sanjam da sam opet trudna. snovi su jako intezivni, dok sanjam osijećam neizmjernu sreću zbog nove trudnoće ali i strah da li će sve dobro završiti...

a kad se probudim onda me pritisne golema tuga jer shvatim da nisam trudna i da vjerojatno još dugo neću biti jer sam s Marijom trebala biti samohrana majka, nemam muža i ne znam dal ću ga imati u narednih nekoliko godina . a toliko silno želim obitelj da me boli u prsima od želje.

zadnjih dana se često ulovim kako buljim u trudnice ili mame s malim bebama. prošlo je više od 2 i pol godine od gubitka moje Marije i toliko čeznem za drugim djetetom da barem donekle ispunim prazninu u srcu...jako čeznem za bićem kojem ću pokloniti svu ljubav ovog svijeta, često se zamišljam kako dojim i pričam sa svojom bebicom...

kad sam rodila Mariju i kad mi je mlijeko poteklo a nisam je mogla dojiti jer se rodila mrtva ostala je ta jaka želja da stavim svoje dijete na grudi, da mi leži na srcu i da ga hranim...svim mamama koje rode živu i zdravu djecu savjetujem da iako dojenje nekad zna biti problematično NE ODUSTAJTE, mislim da se oko toga isplati neprestano truditi...mnoge od nas mama anđela bi sve dale da su imale koga staviti na prsa kad nam je mlijeko curilo al nažalost umjesto toga morale smo piti bromergon

za sada vas sve pozdravljam i šaljem vam tople zagrljaje. nastojat ću se čećše javiti i nadam se da će biti sve više plusića i zdravih bebica...

ljubim vas sve...