Pročitala sam neke jako zanimljive stvari u knjizi Treptaj - moć mišljenja bez razmišljanja (preporučujem). Među ostalim spominje pokuse u kojima ispitanici rješavaju bezvezne testove, a zatim slijedi pravi test, što oni ne znaju: trebaju predati papir, a na vratima sobe netko glupim pitanjima zadržava osobu koja im treba i radi gužvu. Ako je onaj test-krinka sadržao riječi tipa mir, spokoj, smirenost čekali su pristojno bez dizanja halabuke, a ako nije eksplodirali su u roku keks. Ili, postavili su u hodnike škole plakate s otisnutim porukama koje potiču prijateljstvo, učenje, blabla, ne sjećam se, ali rezultat: manje nasilja unutar škole, bolje ocjene.
Ovo iznosim kao primjer da nije svejedno čemu smo izloženi, mi, a pogotovo djeca. Uvjerena sam da reklame s glasnom i više manje neskrivenom porukom Uzmi što želiš, ovdje i sad, budi kul svom društvu, uklopi se, proljepšaj se, OVO TI TREBA! imaju utjecaj i kad mislimo da su prozirne, bezvezne i u kontraproduktivnom broju.