Udala sam se sa dvadeset godina u veliku obitelj,ali muž i ja živimo u našoj kući sa kćeri muževe sestre. Ona je rođena kao izvanbračno dijete,a uglavnom ju je odgajala baka,muževa mama! Kod nas se doselila sa devetnaest godina na mužev prijedlog, kad smo i mi uselili u novu kuću.
Ja nisam imala ništa protiv pošto sam odgajana tako da uvijek treba drugima pomoći,a bilo mi je i nje žao kako je odrasla bez tate,a praktički i bez mame,koja je bila malo mlada,malo neodgovorna i više su je tada brigali izlasci itd...Uglavnom ta muževa nećakinja doselila se kod nas kako bi joj bilo bliže na posao,a nije imala auto.
Njezina mama živi u Njemačkoj ima sada muža i drugo dijete,a ta nećakinja kojoj su sada dvadeset sedam godina još uvijek živi sa nama,što se meni već odavno ne sviđa.
Ispočetka je sve bilo dobro,ali kako je vrijeme prolazilo svatko je imao svoje probleme i gledao svoje stvari,ja devet godina nisam mogla zatrudnjeti pa sam nekad bila i tužna,nekad nisam imala volje sa nikim da pričam,pa smo se tako i udaljile.
Ona kod nas ništa ne plaća,nikakve režije,ništa ne donosi u kuću,a niti smo mi to ikada tražili jer imamo dobra primanja.Muž i ja smo mnogo putovali pa nam je nekad trebalo zalijevati cvijeće,ali skoro uvijek bi se osušilo jer kao ona nije imala vremena....Ja sam zatrudnjela i strogo sam čuvala trudnoću, ona mi nije ni jednom usisala ili oprala podove,ma nije mi ništa uradila,nego sam plaćala drugu curu za to. Kad sam bila dva tjedna u bolnici kad sam rodila, nije se udostojila mužu mi barem jednom nešto skuhati........ništa!
U međuvremenu mama joj je kupila auto,šalje joj često novaca,robe, ona samo izlazi,dolazi kasno kući,ozbiljnog momka još nije imala!
Prije dvije godine sam joj rekla da malo počne razmišljti kako će morati tražiti stan jer neće zauvijek sa nama moći živjeti,to joj je teško palo ,ali niti dan danas još nije našla stan. Trebala je otići kao u jedanaestom mjesecu,pa nije,pa sam joj rekla da ostane za Božić,pa sam je opet pitala što je sa stanom,rekla je da nema ništa od tog stana.... Poslala sam joj mami poruku da već dvije godine traži stan itd, a ona je rekla da ima jedan ali je preskup,(inače bi joj ona plaćala stan) pa čeka da joj nešto uleti!
Pa kad će joj više uletjeti? Ja joj osam i pol godina plaćam račune,pa dokle? Mater je sebi kupila kuću,novu kuhinju,mercedesa,a sad će i novoga,a kćer joj nema gdje živjeti? Uvijek kad dođe iz Njemačke hvale se mi ovo mi ono,a kćer joj nema krov nad glavom!?
Tko je sad ovdje lud? Nekad se pitam da li griješim što želim da ode iz kuće,jer nije ni ona za sve kriva tako joj je život donio? A opet možda bi bilo i bolje da ode bar bi se počela malo brinuti bolje za sebe,kuhati,misliti šta će i kao će daje u životu?! Zanima me vaše mišljenje, jer ja sam već luda od razmišljanja!![]()