Naša je volja bila da pomognemo toj djevojci jer je živjela daleko na selu,a dobila je posao u gradu pa joj je bilo nezgodno putovati. Htjeli smo joj biti kao odskočna daska u životu da nešto zaradi,jednostavno smo joj htjeli pomoći,jer nam je bilo žao kako je rasla bez oca i puno bez mame.A sad mislim da smo joj time možda čak i odmogli...jer da se malo borila sama kroz život znala bi i više toga cijeniti....

Ovako smo joj pružali topli dom,sigurnost,bezbrižnost,mama joj je ljubav i odvojenost iskazivala novcem i skupim darovima,tako da je sve otišlo u krivom smjeru. Znam po sebi,živjeli smo skromno,radili i davali u kuću,spremali ,pomagali,jednostavno smo naučili živjeti u zajedništvu,a ona živi samo za sebe i ne cijeni niti ne poštuje ništa oko sebe!Zbog toga ću joj sada probati pomoći,možda još nije kasno.......... :/ :shock: