Prvo - ti i vi:
VI se uci u skoli. Do kraja prvog razreda savladaju svi koji to prije nisu znali... Moji su to naucili negdje u zadnjoj vrtickoj godini. Nismo ih upozoravali, SAMI su primijetili da se nekim ljudima govori onako, a drugima ovako... Mislim da je mladji sin (drustvenjak) to zapazio u nasoj komunikaciji i poceo "cackati" po tom pitanju - zasto mama i tata teti odgajateljici govore VI? Objasnili smo da tako govoris osobama koje postujes, a koje ti nisu jaaaako bliske (pa se zato baki moze reci TI). Pitao je i zasto ja govorim svekrvi VI, a tata mojom mami... Bistro dijete! Stariji (tehnicar) se brzo priklonio i zapravo je to sve islo glatko.

Drugi dio price, ovaj s poklonima, puno je sira tema nego lijepo ponasanje. To ukljucuje socijalnu osjetljivost, mogucnost uzivljavanja u tudje cipele (kako se netko drugi osjeca ako mu kazes "samo knjige si mi donio?") a za to dijete treba biti EMOCIONALNO ZRELO + treba imati DOBRE UZORE u svojoj sredini. Utjecaj druge djece takodjer se racuna (ja moram stalno upozoravati mladjega koji ima puno losih uzora u svojoj okolini "da li ti se svidja kako se taj-i-taj sad ponasao, da li je lijepo to sto je sad rekao/ucinio" itd...)

Moramo biti budni. U ovom periodu djeca stalno trebaju podsjecanje (nije im dovoljno jednom reci) na to kako se treba ponasati. Nije lako, ali ni strasno. Pa prohodali su, naucili govoriti, odviknuli su se od pelena... sve u svoje vrijeme. Dob u kojoj su sada upravo je pravo vrijeme za ovaj dio odgoja. Ne mozemo ih sacuvati od svih losih primjera i utjecaja, ali im mozemo polako osvijestiti sto i kako se od njih ocekuje... Prvo primjerom, a onda rijecima. Sretno svima (nisam iznimka - i mi smo sad u toj fazi...)!