Sa tikanjem i vikanjem, pozdravljanjem, naš dječak nema problema, čak pridrži vrata susjedima i meni...
Ali zato će bez prolema reći našoj prijateljici, u njenom stanu da ne puši jer je to štetno za jetru i opomenuti roditelje kolege iz škole( 1 razred) da ne voze dijete na prvom sjedalu...
Mislim dijete je u pravu, samo takve situacije mogu biti neugodne...
Imamo problema sa podrigivanjem, namjernim i glasnim, iako naš već trogodišnjak lijepo kaže oplostite kad podrigne, dakle nije do učenja i primjera...
I nekad kako bubica reče opomene za nešto sasvim mojim tonom i riječima npr. kad razbijem čašu: "Trebaš biti malo opreznija..."