Hvala, već me polako hvata panika. Mi bi trebali ostati samo jednu noć, tj. ja bi bila s njim od buđenja do 18 sati, i doći po njega drugi dan oko 10 sati.
Hvala, već me polako hvata panika. Mi bi trebali ostati samo jednu noć, tj. ja bi bila s njim od buđenja do 18 sati, i doći po njega drugi dan oko 10 sati.
Ma veliki je on, ako je moj 3+ godišnjak to pregurao bez problema u svojoj najgoroj fazi vezanosti za nas, budete i vi to riješili. Da, veću djecu ostave u bolnici samo jednu noć, za svaki slučaj. Moj je nosio najdražu plišanu žabu i spasila ga je. Više je u šoku bio mlađi brat nego ovaj koji je ostao u bolnici. Djeca to podnose često bolje nego mi - odrasli. Sretno! Mi ćemo (ako budemo morali ići) pričekati ljetne praznike.
Ovaj tjedan smo obavili vađenje treće mandule u Klaićevoj bolnici. Hvala Bogu sve je prošlo dobro. Bili smo u apartmanu. Došli smo oko pola osam. Oko pola devet je došla sestra i odvela L. u predoperacijsku sobu gdje je dobio sirup koji ga je trebao omamiti. Mislim da baš nije potpuno djelovao jer smo čuli da plače i da me zove- Ubrzo su ga operirali i odmah vratili u apartman. Brzo se probudio i nije puno plakao. jedino je povratio krv, ali samo jednom (sestra je rekla da je to normalno). Već nakon dvadesetak minuta je sjedio. Iako svi kažu da djeca uglavnom spavaju nakon operacije, L. nije zaspao sve do 20 sati; djelomično jer i nije bio baš pospan ali djelomično i jer ga je bilo strah da ne odem (posljedica prijašnjeg boravka u drugoj bolnici gdje sam morala otići navečer kad bi zaspao). Popodne je već jeo i htio ići doma. Drugi dan poslije devet smo išli doma. Cjelokupni boravak je prošao jako dobro, sestre i doktorica su bili jako ljubazni. Osjećali smo se kao u hotelu a ne u bolnici.
Iako nespadamo u ovu grupu imamo 2 g. zanimaju me neke sitnice.Naime naša pedica stalno govori kako mali ima velike mandule ali nikad nije išla dalje od toga tipa da nas pošalje kod otorinca.Moj malac ima 10kg i pojede on šta ja njemu pripremim ali ručak nam traje duže od pola sata.Hranu teško guta oduvjek i drži ju u ustima.Pa me zanima vi mame čiji su mališani bili nejedači koja je razlika prije i poslije operacije dali su išta počeli dobivat na težini?Da li su i vaši klinci teško gutali?Inaće smo zdravi ne idemo u jaslice još ali nemamo nekih velikih dišnih problema čak i ne hrče često.
Evo i mi gotovi s operacijom! Vadili smo sve tri mandule, ali cjevčice nam ipak nisu trebale. U utorak idemo na prvu kontrolu. Neven se drži čisto ok, od kad se probudio iz anestezije pije, a bogme i jede, vidim da ima veći apetit nego prije.
Oni koji idu u Klaićevu, ponesite djeci vodu i ledeni čaj od breskve jer moraju piti odmah 2 sata nakon operacije. Neven je ostao jednu noć bez nas i prošlo je super, bez suza. Imaju TV u sobi pa mogu gledati program, 5 ih je pa malo i pričaju i noć prođe.
Mi krajem mjeseca idemo u Merkur na vađenje treće mandule.
Birali smo između Rebra, Vinogradske i Merkura jer su nam jedino to preporučili (i pedijatrica i na Rebru gdje bismo termin čekali 2-3 mj. a nemamo toliko vremena s obzirom na stalne perforacije bubnjića). Tako da sam izabrala Merkur jer kao imaju apartmane, pa ako treba ostati s njim preko noći (iako se ako nema nikakvih komplikacija isti dan ide doma), međutim kad smo već dobili termin za operaciju, rekli su nam da je velika gužva i da nema mogućnosti ostanka s djetetom.
Taj dio mi je jako važan jer D nema još ni dvije godine, a i već je istraumatiziran jednom dvodnevnom hospitalizacijom na zaraznoj iako smo tamo bili u apartmanu i ja sam bila 24 h s njim.
Jest da ne spadamo na ovaj pdf, ali nisam nigdje drugdje primijetila sličan topic bar ne s toliko informacija, a zanima me kako 22-mjesečno dijete primpremiti na pretrage, operaciju i hospitalizaciju jer trenutno mi se to čini potpuno nemoguće i ako može još koji detalj s Merkura ako netko ima friška iskustva i to pogotovo što se tiče operacije samo trećeg krajnika. Pogotovo me zanima što bih sve trebala ponijeti i što mi sve može zatrebati s obzirom da se ne bi trebalo raditi o nekoj klasičnoj hospitalizaciji, ali opet smo tamo čitav dan.
super!
da nisam vidjela da ga nose iz operacijske ne bih ni znala da je nešto operirao. najgore je doduše bilo jedno sat-sat i pol nakon operacije jer se nikako nije mogao smiriti - valjda ga je anestezija toliko uzdrmala, ali kad je konačno uspio zaspati probudio se za dva sata i bio novo dijete. odmah je navalio na mlijeko i htio ići doma, pa su nas oko 5 popodne već pustili jer je sve bilo OK. ovaj tjedan još moramo na kontrolu, ali on je od operacije bolje nego ikada prije.
ja sam cijelo vrijeme bila s njim osim onih 20-ak minuta što su ga operirali. u sobi je bio 5-ero djece i svi su roditelji mogli biti s njima. mame su ostajale, a tate su dolazili i odlazili kad je tko htio - nitko nije radio probleme, ali za one koji su vadili tonzile trenutačno nije bilo mogućnosti ostanka preko noći jer preuređuju odjel pa sad nemaju onih 5 apartmana na raspolaganju. jednoj mami 3godišnjaka su rekli da može ostati po noći na hodniku. a čula sam i da prije kojih godinu dana nisu dali da roditelji ostaju cijeli dan s djecom, da ih navodno uopće nisu pustili u sobu nego su morali čekati vani - valjda opet ovisi na koga tamo naletiš.
Posljednje uređivanje od Stijena : 05.07.2010. at 13:26
Mi sutra imamo zakazan termin za operaciju treće mandule na Sv. Duhu. Jel mi može netko reći kaj dijete smije jesti nakon zahvata?
Pa super, mi bi isto trebali- tak nam je dr rekao u proljeće, a mi odgađamo.
Ste vi bili kod dr. Borića-mislim da se tak zove, trebala bi u nalaze pogledat? I koliko je maleni star?
operirao je dr. Znaor - jako ugodan i pristupačan.
nama su rekli da je bolje operirati (ako postoji indikacija) što je mlađi, a i kod njega su kritične bile perforacije bubnjića koje što ih je više, veća je mogućnost oštećenja sluha, pa smo bili hitni i sad mi nije žao. postoperativni tijek - ja ne primjećujem ništa - kažem: da nisam vidjela, ne bih vjerovala da je operiran. rečeno nam je da može imati neku malu temperaturu par dana, ali on je toliko živahan i kao da je konačno došao k sebi otkad se probudio u bolnici. jedino je naravno prisutna malo jača priljepak faza zbog traume razdvajanja - kad su ga odveli samog i kad se probudio iz anestezije jer inače sam cijelo vrijeme bila s njim, ali fiziološki ništa ne primjećujem.
Da se i ja pridružim temi.Naš šef je 15 mjeseci i također se spremamo za vađenje treće mandule na Merkuru. Za sada bih samo pitala, ukoliko sam dobro iščitala linkove da li sam ispravno shvatila da jedan od roditelja može biti s klincem ili klincezom koja je operirala treću mandulu nakon operacije u sobi?Hvala svima na informacijama; a Stijenu bih molila, ako bi mogla u par crtica opisati kako je sve to izgledalo na Merkuru?Hvala!
Da, može se biti u sobi, nas je bilo u istoj sobi 3 djece svatko sa po jednim roditeljem. Navečer smo svi išli doma.
kad dobijete termin za operaciju odmah vas upozore da dijete bar 6-8 sati prije operacije ne smije ništa jesti ni piti (taj dio spominjem jer je nama tako malima to bio dosta veliki problem zbog noći) - što će reći ako je operacija oko 9 (a obično tako nekako bude, može biti jedino kasnije, naša je bila čak oko 10, ovisi koji si na redu) zadnje smije piti oko 3 ujutro.
ujutro se dođe u 7 i prvo se ide anesteziologu u ambulantu gdje on pregleda papire od preoperacijskih pretraga i ispuni neke svoje papire. nakon toga je uslijedilo čekanje na šalteru gdje treba sve te papire predati jer se čeka sa svim ostalim ambulantnim pacijentima.
onda su nas smjestili u sobu (unutra su 4 kinderbeta i 2 velika kreveta - bila) sa još četvero djece koja su taj dan imala termin za operaciju. odmah su svoj djeci dali sirup za sedaciju i s obzirom da mi nismo prije uspjeli obaviti timpanometriju "na živo" mi smo još to išli obaviti prije operacije da vide treba li mu ugrađivati cjevčice u uha ili ne. onda smo čekali i čekali i čekali - taj dan je sve nekako išlo sporo. mama koja je već prije bila s djetetom kaže da je prije to išlo sve jako brzo (ovisi valjda što sve djeca operiraju jer nije isto ako se vadi samo treći krajnik ili sva tri, odnosno neka druga operacija - jedno je dijete tada radilo korekciju ušiju). taj sirup za sedaciju uopće nije djelovao na način da ga smiri i uspava, nego se počeo smijati oko glave i hihotati i uopće nije bio miran, onak baš zdrogirano. cijelo to vrijeme prije operacije smo s njim bili i MM i ja.
onda su oko 10 došli po njega i dok je dijete na operaciji roditelj mora van iz sobe i čekati na hodniku. za 10-15 minuta su ga već vratili. bio je sav u suzama i vidno uznemiren - od anestezije, od boli (iako navodno odmah poslije operacije daju čepić protiv bolova) i vjerojatno zato jer se probudio na nepoznatom mjestu među nepoznatim ljudima. nakon što su ga obukli, pozvali su me u sobu, a on je plakao, vrištao i bacao se još jedno sat vremena do iznemoglosti. taj dio je bio najgori, ali onda je zaspao jer su mu u međuvremenu još šusnuli nešto za smirenje. spavao je 2 sata i kad se probudio bio je novo dijete. normalno disao na nos, smijao se, odmah navalio na mlijeko (2 sata poslije operacije se ne smije ništa piti ni jesti, a taj dan se smije kao samo piti, ali kad je došao doma pomalo je i jeo). još smo se tako nosili po hodnicima do negdje 4-5 popodne kad ga je kao pregledao doktor i onda su nas pustili doma. dakle, cijelo vrijeme može biti bar jedan roditelj, a drugi može uvijek doći i donijeti sve što treba.
postoperativni tijek uopće nismo niti primijetili, sve je bilo uobičajeno i normalno, za tjedan dana smo išli na kontrolu i sve je bilo super.
Puno hvala na svim odgovorima, a posebno tebi stijena na detaljnom odgovoru.Zahvaljujući svim podacima puno mirnije iščekujemo operaciju i sve ono što ide uz nju.Još jednom hvala!![]()
Ovo je stvarno dobro obrađena tema, evo našla sam ju jer se i mi spremamo 14-og na vađenje treće mandule. (konačno, ako nam se kakva viroza ne dogodi)
Moj mali doprinos je evo ova priča http://hno-arzt.at/index.php?kat=130&titel=Geschichte (može poslužiti uz google prevoditelja, pri dnu su brojevi stranica koji se klikaju) pa da se dijete malo pripremi na ono što ga čeka.
Bojimo se te operacije, anestezije, ma, svega, i čitajući sve to strah ne prolazi. Koma. Nadam se da ću se uskoro ovdje javiti sa dobrim vijestima.
ima li tko s iskustvom iz splitske bolnice?
Cure, evo bili smo na operaciji i hvala Bogu uspješno je prošla!
Imam puno toga za podijeliti sa vama i za sve one koji će trebati na operaciju.
Za sada moram reći da nas je doktor poslao na vađenje samo treće mandule i na kraju je izvadio sve tri i nitko
nam nije to niti rekao, sasvim slučajno smo otkrili sami!
I da, piše na otpusnom pismu ako ga pažljivo čitaš.
Uglavnom, najvažnije je da je za sad sve u redu i da nam se dijete dobro oporavlja.
Hvala curama koje su mi pomogle na topicima o operacijama, hvala tebi Jelka, a detalje ću javiti kasnije.
Uff oka, mogu si samo zamisliti kak je bilo naknadno shvatiti da su sve tri vađene.Jeste se onda obratili liječniku, jel to komentirao?
U svakom slučaju, sad je to iza vas.Super, super da oporavak ide tako dobro.
Kaj u ČK kažu za slatkač?
![]()
Evo ovako,
svi su rekli da vadimo treću mandulu jer su ove dvije ok (nikad nismo imali angine, samo hrkanje i nosić) pa tako i taj doktor koji je operirao.
Rekao je nema potrebe ako su ove dvije u redu.
I onda nakon operacije sretne mog muža na hodniku i kaže do jutra se neka odmori i poslije osam ide kući.
A mi smo mislili da imdemo isto popodne (tako je rekao prije operacije) jer vadimo jednu i dijete je bilo pripremljeno na to. I onda šok, moramo ostati spavati,
njoj je bilo najteže shvatiti jer smo joj obećali da ćemo kući.
Uglavnom meni je prvoj palo na pamet ili su izvađene sve tri ili nešto nije u redu.
Pitali smo sestre koje su pogledale u karton i kaže sve su izvađene.
Eto, na pregledu prije odlaska nisam ništa spominjala jer je bila gužva u sobi, pa ću pitati na kontroli.
Uglavnom prvi šok nam je prošao, s obzirom da se velika večina vraća nakon treće na vađenje svih i s obzirom da je doktor na glasu kao vrhunski, vjerujemo
da je tijekom operacije vidio potrebu da se vade i ove dvije pa skratio dijete muka ponovne operacije. (zna se dogoditi i obratno, dijagnoza sve tri pa vade jednu)
Uglavnom, bolnica je ok, sestre su koma, niti jedna nema lijepi pogled ili koju lijepu riječ za dijete, infuzija i vađenje krvi rade vrlo grubo,
ako dijete ne cvate od sreće da dobiva piku, kaže onda mama ide van,
ja naravno nisam išla, a sestra se čudom čudila. (u sobi preko je roditelj otišao van i dijete se skoro onesvjestilo od vrištanja),
sirup za omamljivanje su nam dali prekasno pa baš i nije djelovao,
dvije sestre koje dolaze po djecu kao da voze kruh, brzo brzo, ho ruk, niti ne pogledaju dijete, niti roditelje, a kamoli da kažu i jednu normalnu riječ!
Nakon buđenja iz narkoze u sali, dali su joj čepić pa je stigla u snu u sobu, ali se za par minuta počela buditi i sljedio je glasni plač...ja sam ju cijelo vrijeme nosila na rukama, nije se dala poleći i onda dok se je nekako polako umirila, legla je u krevetić i nije spavala nego se vraćala iz narkoze u budnom stanju.
Nije bilo lijepo, vidjela je točkice, lovila nekontroliranim pokretima po zraku, glavica joj je padala, oči vrludale...
Govorila je, ali fufljala i sto puta pitala jedno te isto, gdje je... grozan osjećaj i strah je bio u nama.
Kasnije je bilo bolje iako ju je od gladi više smetalo jer ju stalno boli trbuh nego činjenica da je bila operirana.
Dobro je da su dobivali čepiće protiv bolova (voltaren) pa im je bilo dobro.
Sljedeće jutro je nakon čepića bila ko nova, pojela je tri šnite kruha (mekanoga), puding..dok drugi nisu htjeli ništa, a i inače je mali pero ždero
Ne, niti nama nisu dozvolili sladoled, kažu niti vruće niti hladno.
Slikali smo ju malo, pa stavljam link sa slikicama možda nekome pomogne jer nama je najviše pomogla ona slikovita priča o medvjediću....
Uglavnom, mi smo zadovoljni jer je bila dobro pripremljena, jaako hrabra, jer smo dali sve od sebe da joj prođe što manje traumatično i jer vidimo na njoj da smo uspjeli u tome...i jer je sve na kraju dobro prošlo.
(ako nakon nekog vremena maknem pristup slikicama slobodno pošaljete pp)
https://picasaweb.google.com/KElena0...88894966872162
Kao prvo, Mara ima istu zelenu pidžamicu s kravicama! I kofer je toootalna fora, ženska kao da se čekirala u hotel!
Jana prvih dana nije smjela ništa osim kašastoga, baš me iznenadilo da kod vas daju. O tretmanu sestara neću, mogla bih puno ružnoga reći, ali nije mjesto.
Hvala ti kaj si podijelila priču, sigurno će mnogima pomoći da se lakše pripreme.
Ma da, pripreme prije i poslije su nam bile najvažnije i mogu reći da joj je stvarno puno značilo, hoću reći da se je na neki pozitivan način pripremala, proživljavala sve to i bila motivirana za hrabrost pa su je čekale su sitne nagradice, ma sve dam samo da se
toj dječici u takvim situacijama vrati osmjeh na lice.![]()
Nisam sigurna da ja ispričam naše iskustvo. što ti misliš Jelka?
Ja nakon vašeg iskustva nastojim svakome reći da je op. "rutinska", ali da se bez obzira na to vama desilo to što se desilo. Neka ljudi budu svega svjesni i donesu informiranu odluku (iako bi to zapravo trebala biti liječnikova odluka, odnosno više njih ako ideš po više mišljenja).
Ja bih ispričala na tvom mjestu.
oka, fakat se vidi da ste ju odlično pripremili!
Val, neznam sto se dogodilo, al bilo bi dobro cuti i biti upoznat s tim sto moze krenuti po zlu. moja je curka pocetkom godine, privatno operirala u OS treci krajnik. bili smo upozoreni da iako je to "rutinska operacija" ipak je operacija pod opcom anestezijom i da se tu nikad ne moze znati kao ce organizam regirati, pogotovo kod malih ( i perlo lake kategorije kao moja 15.5 kg, na 106 cm). ona je sve odradila za 5, sve je proslo odlicno, osim mog soka prilikom njenog razbudivanja iz anestezije. bez obzira sto sam znala kako to moze izgledati nije mi bilo ugodno i bila sam poprilicno uplasena, trebalo joj je cca 2 sata da se smiri, nakon toga je odspavala jos 2 sata i bila kao nova. nakon tog sna,suvislo je razgovarala, anesteziologija i doc su je pregledali, dali upute i pustili kuci.
Val, ajde ispričaj, zašto ne, možda baš nekome pomogneš. (pa makar se radilo i o nekom lošem iskustvu?)
pa naše iskustvo je prilično neugodno. ustvari, prvo, samo vađenje treće mandule, prije godinu i pol bilo je ok. sve je prošlo savršeno tako
da se kod dogovora nove operacije (uklanjanje sve tri mandule) nismo previše brinuli ni zamarali.
i ta operacija je prošla super, maleni se nije žalio na bol, bio je strpljiv, predivan. ostao je dan duže u bolnici jer je imao povišenu temp.
do kontrole je sve bilo ok, a nakon toga show. naime, počeo je krvariti, i to u startu vjerojatno nije ni skužio pa je gutao. znači, kad smo skužili što se događa, ona je već krv povraćao.
u bolnici su nas smirili rekavši da se oko 7 dana nakon operacije takve stvari mogu događat jer se rane gule pa dolazi do krvarenja. ovdje je napravljena zajednička pogreška.
naime, u olakšanju što je to normalno ja sam zanemarila da je količina tog krvarenja bila poprilična, a dežurna doktorica je pak mislila da smo mi samo izbezumljeni roditelji koji preuveličavaju.
prespavali smo tu noć, vratili se doma, krvarenje se ponovilo. pa opet bolnica, pa doma, pa tako nekoliko puta. da bi nakon 5 dana ustanovili da je to krvarenje ipak malo neobično veliko i ničim izazavano (znači nije kruta hrana u pitanju), provjerena ponovo krvna slika koja je pokazla da mu je Hb toliko pao da već indicira na transfuziju.
doktor je tada komentirao da je sreća što je ubolnici jer ovakva stanja znaju i tragično završit. pola sata nakon toga, kravrenje se ponovilo i dr. je odlučio ponovo ga operirat kako bi spalio ranu-kasnije se pokazalo difuzno krvarenje samo s jedne strane. primio je i transfuziju jer je od jutra do večeri Hb pao za 10 i prijetilo je da iskrvari.
još tjedan dana smo bili u bolnici (sve zajedno 2tjedna).
ovih dana radimo hematološke nalaze da se vidi razlog tom krvarenju-postoji mogućnost da jedan od faktora koagulacije nije u granicama, a to se ne vidi prilikom odrađivanja nalaza prije operacije. odnosno, s obzirom da je slično prošao i mm prilikom operacije zuba, dr. smatra da bi genetika moga biti razlog ove naše muke.
ono što je meni najteže palo je što je maleni u ta 2 tjedna zaplakao 2 puta. tim strpljenjem koje je on pokazao ne može se baš svatko pohvalit. i to je ono što je bilo najstrašnije. gledat ga kako se tako mali ponaša tako odraslo.
evo, mi smo upali u 1% slučajeva kojima se ovo dogodi. otada ne volim postotke, koliko god mali bili.
Val, jako mi je žao što ste to sve prošli, strašno.
Ali pet dana odlaziti kući iz bolnice usprkos krvarenju..uh..
Ja sam stalno pratila da li je krv u mokraći, to su navodno prvi znaci gdje se krvarenje može primjetiti s obzirom da dijete to guta.
Ali hvala Bogu da je sve dobro na kraju završilo i da je sve u redu.
Svaka čast tvom djetetu ako je sam dva puta zaplakalo, hrabri mali dečko![]()
val jeste li radili PV (INR) i APTV prije operacije?
uff, sad napamet ne znam. znam da su svi nalazi, koji se prije operacije rade, bili uredni. provjerit ću (kad dođem doma).
inače on nema problema sa zacjeljivanjem rana. dr. s Rebra kaže da je, vjerojatno, osjetljiovost usne šupljine-kao što rekoh slično se dogodilo i mm kod operacije zuba dok mu je operacija slijepog crijeva prošla ok.
oka, on nije imao krvi u mokraći. dodatan je problem bio što su se sva ta krvarenja događala doma-tek zadnje, ničim izazvano, bilo je u bolnici pa je dio dr. mislio da jede prekruto. jedino je njegov kužio da nešto ne štima jer se rana odlijepila odozdola.
Oka - vi ste bili na operaciji u Čakoveckoj bolnici?!
Kod kojeg dr.?
Mi smo odgadali vec nekoliko puta, sto zbog bolesti, odsutnosti mm-a I sl....
Sad planiramo 17.11. na operaciju, sve tri vadit.... Kolko se ostaje u bolnici? Dan prije i dan poslije operacije, ili?
Dr. Chamae nas je operirao. Onaj koji vas naruči na operaciju taj i operira.
Da, dođeš na obradu ujutro pa cijeli dan proležiš u sobi, drugi dan operacija i odlaziš dan poslije operacije.
Jel ima tko kakve inf o operacijama trećeg krajnika u KB Dubrava, navodno možemo biti s djetetom cijelo vrijeme i isti se dan ide doma, naručeni smo u prvom mj.?=!
Val, kako u KB Dubrava stoje s boravkom uz dijete? Je li smještaj u sobi s više djece bez dodatnog plaćanja ili ste platili apartman?
Žao mi je što ste imali onakvu situaciju nakon prve operacije, ali hvala ti što si opisala vaše prvo iskustvo.
Pročitala sam cijeli topik, pa me, s obzirom na to da je dosta postova starijeg datuma, zanimaju najnovije informacije za zagrebačke bolnice, prvenstveno mogućnost boravka uz dijete i koliko dugo se čeka na prvi pregled kod otorinolarinogloga a koliko nakon njega na operaciju. Nas je do sada dva puta pregledao doktor iz Klaićeve, ali zbog nemogućnosti smještaja a i tri mjeseca čekanja termina za sljedeći pregled, tražimo drugu opciju.
Mame interesira da li ima tko iskustva sa vađenjem krajnika u Vinogradskoj bolnici kod dr. Dejana Tomljenovića?
mi smo ljetos prošli operaciju sva tri krajnika iprošlo je sve ok.
dobro smo se pripremili ali je i meni tako strašno gledati kako ona doista ne plače i drži se boljeod nas odraslih....ta mala bića su zaista hrabra,....
maza je operirao krajnike na firulama prije 3 mj. dobro je podnio operaciju, operirana su sva 3.
prvotni dogovor je bio samo 3.krajnik i trebao je biti operiran na proljece. medjutim, zbog alergije je operacija odgodjena do iza ljeta do kada se stanje pogorsalo (krajnici su jako narasli) i morao je skinuti sva 3.
s obzirom da je to bio prvi termin poslije ljeta bilo je samo troje djece od kojih je jedan djecak operirao samo 3.krajnik i isao kuci par sati nakon operacije.
ostalo ih je dvoje u sobi pa je doktor dopustio da i mame ostanu preko noci. ujutro smo isli kuci. oporavak je trajao 10ak dana, nakon 15 dana je mogao sve jesti![]()
Pitaj u kb dubravi i kb sv duh ( orl )tamo je moguc boravak uz dijete, ali uz placanje od cc 200 kn po danu.
smjestaj nije u apartmanu nego se djeli soba , a dobije krevet i obroci.
ja sad s malim idem na orl na sveti duh, jer je u prošloj godini u samo nepunih 4 tjedna imao 3 upale uha, a termin u klaićevoj smo dobili taman dok smo na svetom duhu već uspjeli napraviti 3 pregleda, pa smo ostali na svetom duhu. Inače kod njih hoda priča ako nazoveš za djete da dobiš termin ili odma ili za 21 tjedna ( ja sam prvi put dobila termin za 3 dana). može se bit s djetetom psle operacije u sobi, dobije se i smještaj ( mi nismo išli , ali sam tako čula bez plačanja)
Posljednje uređivanje od jelena.O : 30.12.2013. at 17:00
Kad smo bili na Sv.duhu mogli smo spavati s malcem, u njegovom krevetu-nije ugodno, ali nije ni prestrašno.
On nije bio u dobrom stanju i nismo mogli ni htjeli drugačije. Nismo plaćali ništa.
U Dubravi smo platili apartman-375kn.
Na prvi pregled vodili smo stariju kćer, a poveli i mlađu (ona nije bila naručena) koja je i operirana.
Nakon trećeg pregleda dogovorili smo operaciju koja je bila 3 tjedna poslije toga.
U principu, u Dubravi je sve brzo i to im je najveći plus. Na Duhu su doktori i sestre predivni i
da nam nisu tako daleko, išli bismo i sada tamo.
Posljednje uređivanje od Val : 30.12.2013. at 20:39