Evo nas doma
Operacija je prošla ok, Andrej se dobro držao, jedino što je sad totalno usporen, apatičan, ne smije se uopće, ne govori gotovo ništa. Treba mu vremena da dođe k sebi.
Sirup protiv bolova odbija, iako mislim da ga dosta boli. Ali bar hoće piti - jučer je u bolnici pio vodu, a danas doma hoće i čaj. Još nije ništa jeo, pa ne znam kako će s tim biti dalje.
E da, dok spava, ne hrče :D :D :D
Što se tiče Vinogradske, nemamo zamjerki. Na odjelu su stvarno bili ok, čak i glavna sestra ljubazni, susretljivi. To što se ne može cijelo vrijeme biti uz dijete, druga je priča, i mislim da više govori o općem stanju u našim bolnicama :/ Jer oni prostora za to jednostavno - nemaju.
To je zapravo i glavna zamjerka, jer mi se čini da bi sve skupa bolje podnio da ga nismo morali ostaviti samog u bolnici. S druge strane, da smo se odlučili za Rebro, čekali bismo na termin par mjeseci i uletjeli taman na ljeto, a to smo htjeli izbjeći. Tako da ipak mislim da je bolje da smo se manduletina riješili sad (tim više jer zadnja dva tjedna uopće nije normalno disao ni govorio, koliko su ga mučile).