evo da se javim.

j je operiran 12.01. i koblacijom su mu odstranjene sva 3 krajnika.
u bolnicu je došao presretan i pod dojmom, jadničak, nije znao što ga čeka.

uglavnom, 11.1. smo ga ostavili oko 20i30. kažu sestre da se odjjel orio od njegovog pjevanja do 23 sata
ujutro, prije operacije su ga odveli na timpanogram i operirali ga oko 12 sati.
mi smo po njega mogli doći tek 13.1. u 8,30.

uh, 12. mi je bio najteži dan u životu...toliko straha i nemoći i molitve da sve prođe u redu...al hdB, prošlo je

evo, danas smo bili na kontroli. dr je zadovoljna al kažer da je dehidriran i da treba puno više piti da mu krasta slučajno ne pukne.

inače, ni mene nitko nije pripremio na ovakav postoperativni tijek.
jadničak, najviše se žali na uši, što jaka i neizdrživa bol u ušima, što šok jer sad čuje "i kako trava raste" pa ga sve smeta .trošimo drugu bočicu panadola baby

jučer je prvi put pojeo nešto osim montea(koji sam mu btw prvi put kupila sada), i to manistru na pome.
danas je za nagradu dobio i pojeo hamb i pomfrit :shock: iz McD, al se popodne probudio vrišteći od bolova u uhu (iako je 2 sata prije dobio lupocet).

moram priznati da je i meni ovaj oporavak šokovit jer mi ga NITKO, al baš nitko niti nije dao naslutiti. ne znam bih li ili . svi su ga minorizirali i kao što netko tu pametan reče, kao da sve prestaje danom operacije što nije istina.

uz j kući sam sama sa veoma zahtjevnom curkom od 11 mjeseci.
mm dođe s posla oko 19 sati i to je to. tu i tamo ulete moji ili sveki, al jadničak moj, tako mi ga je žao

jučer je rekao "da bar nisam operirao krajnike" , a danas se rasplakao "blago tebi, ti možeš jesti što god hoćeš"

glas mu je piskutavo-kreketav-nazalan, mm kaže da je mali gayić

eto. sad sam mu skuhala juhicu, nije oduševljen.