Kad sam doznala svoju dijagnozu koja je glasila balansirana translokacija kromosoma ovaj mi je forum bio jedina utjeha jer se cijeli moj svijet srušio. Nakon gubitka djeteta, doznala sam surovu dijagnozu. I osjećam dužnost da svoju priču podijelim s vama…
Prva moja trudnoća bila je uredna do 16. tjedna, tada je uočen manjak plodne vode. Doktori su čekali 20. tjedan u nadi da će se to popuniti. U međuvremenu odlazim na privatni pregled i savjetuju mi prekid trudnoće jer s plodom nije sve uredu. Na prekid trudnoće, induciranim pobačajem, ne pristajem. Jednostavno nisam imala snage to napraviti. Odlučujem zadržati svoje dijete do kraja…iako znam da trudnoća neće dobro završiti i da dijete ima malformacije nespojive sa životom. Trudnoća se vodi kao visokorizična, pod dijagnozom oligohidramnija. Moja djevojčica preživjela je u mojoj utrobi sve do termina, iako je očekivano da će umrijeti prije termina. Rodila sam carskim rezom jer zbog manjka plodne vode, drukčije nisam ni mogla, iako sam bila na umjetnim trudovima. Moja je, anđelica u raju, živjela oko dan ipo. Dala sam joj ime i krstili su je. Nikad se nisam pokajala zbog odluke da trudnoću iznesem do kraja, mada sam prošla svašta, Bog mi je dao svu snagu i utjehu svijeta, to mi je bilo najveće čudo, nije mi trebala psihološka pomoć.
Po porodu su joj izvadili krv i poslali na kariotipizaciju da se otkrije koji je sindrom imala. Utvrđena joj je nebalasirana translokacija kromosoma. Potom ja i muž odlazimo na kariotipizaciju i otkrivamo da je problem u meni.
Nakon godinu ipo od prvog poroda, pokušavam dobiti drugo dijete, i imam spontani pobačaj u osmom tjednu trudnoće.
Nakon 9 mjeseci od spontanog pobačaja ostajem trudna po treći put. I ovaj put je uspješan. Idem na biopsiju korionskih resica, u strahu čekam rezultate nalaza, i doznajem da opet nosim djevojčicu, ali ovaj put zdravu, s naslijeđenom balansiranom translokacijom kromosoma od majke. Trudnoća i porod prošli su uredno.
Drage žene, može se i s ovom dijagnozom dobiti zdravo dijete, eto meni je uspjelo iz trećeg puta i to prirodnim putem, zbilja se nisam nadala tome i zahvaljujem Bogu…