Već sam spomenuo na forumu da čitam knjigu od Rachel Naomi Remen "Priče koje iscjeljuju - mudrost podijeljena za kuhinjskim stolom". Knjiga nije ono što naslov sugerira - niti je kuharica niti je priča o nečijim nadnaravnim iscjeliteljskim sposobnostima - već je zbirka mnoštva kratkih priča iz života i rada jedne liječnice iz SAD-a koja je, usprkos tome što je i sama bolovala od vrlo teške kronične bolesti koja ju je više puta dovela na rub smrti, provela svoj radni vijek liječeći uglavnom ljude koji su oboljeli od teških bolesti, najčešće raka. Pomagala im je da prihvate svoje bolesti i da se pokrenu ka izliječenju ... odnosno, ako je bilo očigledno da će izgubiti borbu sa bolešću, pomagala im je da se u miru oproste sa ovim svijetom.

Knjiga je izuzetno dirljiva (pripremite rupčiće ...) no i pokazuje kako ljudi sakrivaju u sebi ogromnu energiju i volju za životom i kako im ponekad baš bolest pomaže da razriješe neka svoja životna pitanja koja su ih mučila čitav dotadašnji život. Divim se autorici kako je na iznimno sažet i svima razumljiv način izrekla mnogo vrlo važnih životnih istina!

No, dosta sad o toj knjizi, preporučam vam svima da ju pročitate (ovo bi trebalo biti obavezno štivo svim liječnicima!), nećete zažaliti, no ovdje sam zapravo htio spomenuti jednu od tih životnih istina koje su spomenute u knjizi, a to je da smo svi mi jedinstveni, svaki za sebe drugačiji od okoline ... i to nije nikakav novi zaključak. No, u knjizi je autorica otišla korak dalje i zaključila da su baš one naše osobine po kojima se razlikujemo od drugih posebno važne, jer omogućujemo drugim ljudima da kroz njih nešto nauče od nas. Isto tako, kaže ona, nemojmo u drugim ljudima gledati i tražiti sličnosti, stvari koje već poznajemo, već tražimo drugačije, nepoznato, i iz toga možemo i mi naučiti nešto novo, primiti neko znanje koje još nemamo.

(prevedeno na primjer svakodnevnog života: nemojmo na sastanku slušati samo one koji govore i misle isto kao mi, od njih vjerojatno nećemo čuti ništa novo, već se koncentrirajmo na one koji misle drugačije od nas, samo od njih možemo saznati nešto novo)

Uglavnom, sve to me je potaklo na razmišljanje u čemu je moja jedinstvenost i čime ja doprinosim (ili mogu doprinijeti, ako to već ne radim) zbivanjima i ljudima oko sebe ... došao sam do zanimljivih zaključaka.

Ovom temom želim potaknuti i vas na slično razmišljanje - pronađite po čemu ste jedinstveni i na koji način možete pomoći ljudima oko vas (a možda već to i radite!).