eto kada radim sto stvari u isto vrijeme onda ovako kasnim i s postanjem

ne znam zašto uplitati priču o "jedinstvenosti" osim da bi se osjećali nekako posebno, važniji nego jesmo. Linija do egotripiranja mi je odma tu, blizu.
psihologija "osjećaj jedinstvenosti" uopce ne proucava kao negativnu karakteristiku, on neme nikakve veze s osjecajem da smo "vazniji nego jesmo". I "osjecaj slicnosti" i "osjecaj jedinstvenosti" su sastavni dio naseg samopoimanja, istrazivanja se puno rade na adolescentima kod kojih je i jedan i drugi, u isto vrijeme, jako izrazen. Ja diplomirala na proucavanju "osjecaja jedinstvenosti", trebala bi se malo prisjetiti teza.