Fritulica, lijepo zboriš ...

Ja isto mislim da je dio te jednoobraznosti (u stvari "jednoobraznosti") naučen: društvene norme su jake i neuklapanje u njih nije jednostavno i onda sve te male "jedinstvene" osobine (želje, sposobnosti, mogućnosti ...) ostanu vrlo često sakrivene, ponekad čak tako dobro da ih sam vlasnik niti ne prepoznaje.
(pokušajte se prisjetiti što vam je bilo jako fora u mladosti, a sad , zato jer ste odrasli, smatrate da ste "prestari" za to)

A to su obično baš one stvari koje bi radili iz "gušta" i pričinjavale bi nam zadovoljstvo i davale dodatnu volju za život.

Druga stvar vezana uz ovo - kad se čovjek osjeća kao "samo još jedna cigla u zidu" vjerojatno baš i nema neko osobito samopouzdanje ... recimo, kod natječaja za posao: ako vjerujemo da nismo ama baš po ničemu bolji od drugih, baš ni na koji način posebni, nije teško samoga sebe uvjeriti da nemamo baš puno šansi da nas prime ...zar ne?

A kad ste svjesni da imate nešto u čemu ste posebni, tad imate više nade da ćete dobiti taj posao ... "možda baš i ne znam tako dobro raditi sa računalom, ali sam u engleskom super", "znam da su mi ljudski kontakti jača strana pa mi valjda nedostatak iskustva neće biti problem" ... ili makar "znam da nitko ne kuha bolju kavu od mene"

(s ovime ne omalovažavam vas koji ste rekli da se ni u čemu ne ističete, već samo vjerujem da u ovom trenutku niste svjesni vaših kvaliteta po kojima sasvim sigurno niste isti kao svi oko vas )