Otvaram ovu temu, jer nisam našla sličnu, ili nisam dovoljno tražila.
Uglavnom pitanje je što da radim? i da li netko ima iskustva s promjenom jaslica u toku godine.
Naime kako nismo dobili jaslice u kvartu, L. smo upisali u jaslice koje je dobio u susjednom kvartu. Sada nam javljaju da se oslobodilo mjesto u kvartu i da može krenuti na prilagodbu. Neznam što da radim.
Žao mi je L. i njegove ponovne prilagodbe. A ako propustim priliku, pitanje je hoću li na jesen dobiti te iste jaslice. Mi smo ga planirali prebaciti ako uspije dobiti na jesen, a sada su me zadesili totalno nespremnu. Tako molim pomoć jer ne znam što da radim. Da li da riskiram i ostavim dijete u jaslicama gdje ide do ljeta, i da se nadam da će dobiti u kvartu(iako je velika gužva)na jesen ili da krenem na prilagodbu u nove jaslice. :?
I ja bi tako odlučila.
Mislim da je bolja solucija i za dijete i za tebe da ide u vrtić u kvartu radi blizine.
Prilagodba mu ne bi trebala biti teška jer već ide u vrtić.
Probaj ga samo odvesti tamo koji put da malo upozna nove tete.
:? :? :? :? evo da kažemo naša adaptacija super u novom vrtiću. na kraju mi je drago što smo se ipak prebacili. moje dijete je izgleda lako prilagodljivo, pa nemamo baš nikakvih problema. iako jako nam nedostaju stare tete , mislim mami
totalno kužim da mami nedostaju stare tete
i nama je sad jedna teta otišla iz grupe a ja nemrem doć k sebi od šoka i tuge
ko da ja idem u vrtić a ne moje dijete
Meni fale stare tete sve više i više. Ja neznam da li je problem u meni ili :? ali s jednom tetom nikako nemogu uspostaviti dobru komunikaciju, a stvarno sam tolerantna osoba i strpljiva.
Ali vjerojatno je najbitnije da je moje dijete zadovoljno, a na njemu ne vidim da je nezadovoljan u jaslicama :D .
e pa to i jest najbitnije, iako nije nevažan ni odnos odgajatelja i roditelja.
ali ne mora biti da je problem u tebi, možda je u njoj?
a u kojem smislu misliš da ne možete uspostaviti komunikaciju?
definitivno nije problem u meni nego u njoj. Forsira kod mog djeteta pijenje na flašicu koju on ne koristi već više od 6 mj. Tekućinu pije isključivo iz čaše još otkako je bio 7 mj. Nikad nije ništa osim mlijeka u flašici htio. Čokolino sam mu uvijek morala davati na žlicu, a tekućinu u početku iz žličice, a sa 6 mj. sam ga počela učiti na čašu piti, što je vrlo brzo i prihvatio. Čak niti onu sa kljunom flašicu nikad nije želio. Čini mi se da je problem u tome što se njoj neda nutkati ga non stop piti, jer još uvijek nezna sam tražiti. ovako joj je lakše.
Napominjem da imamo flašicu, ali u kriznim situacijama a to su: ako se probudi preko noći (iako obično nikad), pa je gladan i kad je bolestan pa mi neće ništa ni piti ni jesti pa isforsiram barem mlijeko na flašicu.
tetin Izgovor za forsiranje flašice je da ionako premalo pije tekućine, pa kad ju ovako nosa možda nešta i popije. Ja znam da se on ne tanka s vodom pretjerano kako neka djeca znaju. moje dijete popije najviše 2-3 dl dnevno. ali valjda mu više ne treba. usotalom nisam niti ja neki vodopijac.