 |
|||
Odgoj djeteta s "visokom razinom potreba", po Sear
Imam bebu koju Sears definira kao dijete s visokom razinom potreba... drugi ju definiraju kao zahtjevnu, tvrdoglavu itd..
Provodimo AP i odlicno nam se sve cinilo do trenutka kad je navrsila 10-11 mjeseci i postala jako mobilna.
Sad je potrebno jasnije postavljati ravnotezu i granice (?) ali kako to s takvim djetetom? Kako ga odgajati?
Molim roditelje sa slicnom djecom za koji savjet i ako postoji kakva knjiga za odgoj takve divne ali zahtjevne djece da mi preporucite
hvala
Moja nekad zahtjevna beba, sad je zahtjevni osmogodišnjak. O ovome što govoriš mogla bih knjigu napisati.. a, osnovno je da nastojiš upoznati okidače problematičnih situacija, biti korak ispred djeteta, uspostavljati autoritet, postavljati čvrste granice, a istovremeno znati gdje i kada mu dati više prostora i pomaknuti granice, biti puno s njim, a ostavljati prostora i za sebe, dati sve što zahtjevnom djetetu treba, ali ne dozvoliti mu da "pojede" ostatak obitelji. Takvo dijete te uvijek tjera da razmišljaš o odgoju, da čitaš i savjetuješ se- naporno je, ali je utješno što takvo dijete ne raste kao gljiva. I, iz vlastitog iskustva mogu ti reći, da takvo dijete puno zahtijeva, ali i puno vraća.
Još bih nešto htjela dodati: zahtjevna djeca su u velikom broju djeca vrlo visoke inteligencije, tako da dio rješenja problema leži u tome da im se da dovoljno sadržaja. Kad se s nečim bave i to ih zaokupi, svoju ogromnu energiju usmjeravaju u nešto konstruktivno.
draga smedja,
kako te samo razumijem 8)
moja teško odgojiva curica ima skoro godinu dana. traži jako puno (dobije još i više) ali puno i daje. da je naporno, naporno je, da se može, može se (ali do kad?!)
ona je toliko uporna i zna što hoće da joj ponekad zavidimNema šanse da kad si nešto utuvi u glavu to nešto ne dobije. npr. hoće vazu sa cvijećem. možemo je maknuti od toga, to maknuti od nje, pokušat je zabavit nečim drugim ali NEMA ŠANSE da odustane. vratit će se na vazu čim prestanemo pratit
Ustvari, jako je znatiželjna. kad npr. tu vazu lijepo prouči, vidi što se njom može a što ne može, onda više ne gnjavi jer je zadovoljila svoju znatiželju.
jako se voli igrati sama. igračke joj nisu posebno bitne, ona si sama smišlja igračke (daj šta daš, sve je dobro, papir, prazna boca, kutija, zdjelica, kuhača...), već će ona naći način da se s tim igra. i to satima. ali mora nas imati na oku (ili uhu), ne želi se igrati s nama ali ne želi ni biti sama (možemo raditi bilo što bilo gdje, važno je da nas čuje)
tako i mi. samo što je ona postala jako mobilna sa oko 6 mjeseci (malo prije) kad je počela puzati, dizati se na noge i 10 dana kasnije hodati uz namještaj :shock: Ponekad zavidim majkama djece koja u to doba leže/sjede u viperu i gledajusmedja prvotno napisa
Nikada nije dala da joj se presvlači pelena, možemo skinut ali stavit...ni u ludilu. kad je bila jako mala onda je lamatala nožicama ali bi je uspjeli ukrotiti. kad se počela okretati s trbuha na leđa i obrnuto (sa 3,5 mjeseca) došao je kraj 'idile' oko presvlačenja. makli smo stol za prematanje jer je skoro odletila s njega više od nekoliko puta, pa smo je presvlačili na krevetu, uvijek u paru jer jedna osoba nju NE MOŽE presvući (jedino ako je nepoznata, to joj je onda zanimljivo...ali nemam dovoljno nepoznatih osoba za svako presvlačenje hihi). sada je situacija malo lakša jer je mogu presvući i sama ali samo u hodu, tj. ona stoji ja navlačim pelenu, držim je nogama stavljam joj majicu, onda je okrenem pa joj stavljam hlače...Mislim da je ipak malo popustila 8)
bojim se da je upornija od mene i da će me 'obrlatit' da dobije sve što hoće.
tako da se pridružujem molbi smedje...dajte nam koji savjet i preporučite literaturu, voljna sam čitati koliko god treba (mislim, i sad čitam, da ne bi bilo zabune hihi)
i ti svoje dijete nazivaš zahtjevnim :shock:
ajaj puntice ne znaš ti što je zahtijevno dijete
Moj Novi je jako zahtevan, sad ima 3 i po, i nekako se snalazimo.
Neke stvari zbog kojih bi svako lagano ludeo sam tolerisala, ali nisam odustajala od ideje da cu provesti neko postavljanje granica onda kad budem osetila da je trenutak.
Uspevalo mi je za skoro sve do sada.
E sad, on je ipak jos mali, izazovi ostaju, ja se nadam
Ja sam njemu s negde 7-8 meseci prestala da oblacim pelenu po kuci jer je postalo bukvalno nemoguce. Sva sreca ideja bespelenasenja mi je bila bliska.
nekako sam misljenja da se mala djecica, npr., od 10 mjeseci, ne odgajaju. s njima se igra i samo lagano usmjerava. npr., necemo ih pustiti da guraju prstice u uticnice i sl.
moja curica ima skoro 2,5 godine. da li je zahtjevna? kao i svako dijete. svatko ima nesto svoje. moj necak, iste dobi, voli trcati, vikati, igrati se gusara.
moja Tara voli da joj se cita, imamo jako puno knjigica, ona svaku zna naizust, voli da se s njom crta, pa izrezuje sto smo nacrtale. naravno, i ona skace i trci.
postavljanje granica je kod nas potpuno jasno i tu nema popustanja, i zbilja se jako trudim biti dosljedna u tome.
stvari koje se ne smiju, ne smiju se i kad sam ja lose i dobre volje.
postavi dvije stotine pitanja dnevno, i pokusava natjerati vodu na svoj mlin, ali to je ipak jedno znatizeljno dijete. ponekad, kad nije po njenom, pocne plakati, onako, bez suza, prava gluma, i kad skuzi da ne reagiram, odustane. tu se jasno vidi da ispituje gdje je granica i gdje cu popustiti.
ali, kako je nas odgoj poprilicno liberalan i puno stvari koje ona voli, mi smatramo normalnim, nemamo nekih vecih problema. moja mala ljepotica brzo sve skuzi
mislim da i moj sin spada pod kategoriju "djeca, koja traze vise". on je svaki dan i cijeli dan pod 120% radnom snagom, cak i nocu prica i okrece se kao po danu. trazi paznju non-stop, da se s njim zabavljas non-stop, da mu pises, crtas, citas, slazes kocke, kuhas, cistis, slazes...u svemu tome on mora sudjelovati i to aktivno! bit je u tome, sto ima tek 20 mjeseci! sve razmije, sve shvaca - kada hoce, kada mu je kontra volje, pocne glumiti da place i jako se ljuti, ali se isto tako opet brzo razveseli.
priznajem, tesko mi je ponekad (sad u trudnoci vise), ali on daje toliko ljubavi, da je to neopisiva sreca!
nemam neki savjet za literaturu. i ja sam tek nedavno shvatila, da je moj sin, mozda malo "naporniji" od drugih....
ali kljuc svakog dobrog odgoja je ljubav i razumijevanje - to me vodi, zasad bez vecih zastoja!
Anita; jako zahtjevna.
Nemam previse savjeta. Citaj juula. Osluskuj dijete, cesto i mnogo. Ignoriraj tupljenja okoline da je razmazena. Pise u necijem potpisu - strpljenja, trpljenja i ljubavi. Nadi nesto sto ce ti okupirati duh da ne poludis.
Voli, cuvaj.
I sve sto je Zdenka rekla.
S vremenom ce biti lakse.
potpisujem punticu u svemu osim ovom sama se igra :? ima i takve djece :shock:
Neki se zgrazavaju kak "ne stignem" kuhati uz nju, pospremati, peglati i etiketiraju me kao lijenu ali ja tvrdim da zahtjeva potpun angazman i ja joj to ne zelim uskratiti
Imam(o) puno strpljenja za nju, neki dio sire obitelji nesto manje
Sto je meni tesko je sto namjerno razvlaci granice, testira do kuda moze ici, zna da nesto ne smije i gleda me u oci dok pokusava 100ti put (struja najvise) i ostati smiren kad zeli nesto sto ne smije...
Da nije bilo rodinih stranica o roditeljstvu i AP clanaka moje djete ne bi bilo ovako zadovoljno i puno pouzdanja.... a i potvrdilo se sto sam tada procitala da ce AP odgoj donijeti djete koje ce biti hodajuca reklama za taj odgoj, kojem su se bake i dede (pa i mm u pocetku) protivile svim silama
Jao kao da pišeš o meni prije 2 g. Sva sreća da sad imam T. uz koju štošta uspijevam pa se ja više ne osjećam toliko loše u smislu da ništa ne ide osim briga o malenoj.
E. je bila u marami, slingu, na rukama i spavala doslovno na nama duuuuuuuuuuuuuuugo, a i sad idemo zajedno i navečer i po danu na spavanje. Tko nema AP stil s djecom ne zna koliko takav odgoj malo vremena ostavlja, pogotovo ako je u pitanju dijete koje uvijek traži više.
Eva je čim je progovorila suvislo izabrala najdražu riječ-"želim", a do sada smo to prunačili u "hoću" i glavno objašnjenje za sve ja " ja hoću kako ja hoću" pa ju ja često pustim da proba (ako ima vremena).
Ona je vrlo nadarena za komunikaciju i ljudi to odmah primjete (često nepoznati) te ako je zadovoljena sva sila njenih potreba i vrlo razumno pristane na dogovore, ali tek s vremenskim razmakom.
Svi kažu pa budi sretna što ti je tako živa, brbljava, zna milion pjesmica.... i naravno da jesam, ali ljudi me ozbiljno shvate tek kad nama provedu nekoliko dana u nizu (kao moja sestrična prošlo ljeto). Rekla mi je da je mislila da ja debelo pretjerujem, ali da sad razumije o čemu govorim.
Ja sam se sad bacila na Juula, a do sad nam je glavni način prilagodbe bio AP odgoj i prilično čvrst dnevni raspored za koji imam dojam da njoj i nama olakšava život i od toga ne odustajem bez obzira na komentare okoline.
Mislim da je Zdenka2 dala super savjete, a ja sam s E. počela ići na jednu glazbenu radionicu gdje idu mame s djecom i tu joj pokušala dati dodatno vrijeme 1 na 1 gdje zajedno radimo nešto što volimo, pjevamo i plešemo.
to je trebalo pisati 2x tjedno po 4 h, al tko može i više nije naodmet. Barem ja tako razmišljam i mislim da me ta pomoć spasila jer s 2. bebom niti MM nije bio niti upola toliko uključen.
Molim te pojasni šta je to AP i Sears. Skim si se od stručnih osoba do sada konzultirala?
Zdenkine upute su super.
AP - instinktivno, "Povezujuce roditeljstvo", W. i M Sears
na portalu pod roditeljstvo imas Attachment parenting i tamo tekstove iz knjige, zgodni i jako korisni
to se mi roditelji zahtjevnih samo tako tješimo
znam ja njih par koji su inteligentna djeca, a kam ih staviš tamo jesu, još se cijelo vrijeme i dobroćudno smiju, dočim moja zahtjevna cijelo vrijeme njurga i traži pažnju, i nešto joj treba, i s nečim nije zadovoljna
također, moja frendica koja je cijelo djetinjstvo presjedila bez glasa, eto je sad, snalažljiva čudo jedno..ta bi se snašla i na arktici, valjda..pretpostavljam da je i inteligentna, ako se tako nešto mjeri završenim fakultetom
seka je kod mene i zabavlja juniorku pa evo za one koji nisu imali knjigu pri ruci (jer vidim da na portalu nema nista o tome)
Profil djeteta s visokom razinom potreba:
- rijec raspored ne spada u rjecnik takvog djeteta. Nepredvidljiva su i tesko se navikavaju na rutinu
- zahtjevaju stalan tjelesni dodir. placu kad ih spustite s ruku i smiruju se tek kad ih ponovo uzmete. toj djeci koljevke, ljuljacke itd nisu zadovoljavajuca zamjena za roditeljske ruke
-cesto sisu tijekom cijelog dana i noci koliko zbog hrane toliko i utjehe. nista ne moze zamijeniti majcinu dojku
- naci dadilju? zaboravite, ne zadovoljavaju se zamjenom za roditelje
- te "cicak bebe" ne vole spavati same. one svama dijele krevet, a dijele i vas prostor za spavanje: one kao da su zalijepljene za ,majcine grudi
- sve osjecaju intenzivnije, glasnije placu i tako zahtjevaju pozornost. roditelji brzo nauce na njihov plac odgovarati bez odlaganja...
- ona su stalno u pokretu, kao da ne znaju sto znaci biti miran. no kako budu rasla naucit ce usmjeravati tu energiju u citav niz aktivnosti....
-
MOje dijete je ovakvo u svakom najmanjem djeliću!!!! S tim šta smo ipak određenim ritam uspjeli uhvatiti
ajme majko... ja imam DVA takva djeteta.
nisam se naspavala 7,5 godina i dođe mi da kažem da mi je svega dosta. taman smo neke stvari uspjeli savladat, našli ispušni ventil (košarku) i onda sve ispočetka s drugim...
ali su divni jer me drže budnom u duhovnom smislu, uz njih sam i ja postala ponovo gladna znanja i konačno naučila organizirati svoj dan...
da, i ja sam bila takvo dijete
Eh kod mene je jedina razlika sto nisam spavala 4 godine....
Smedja, mene je upravo rutina spašavala. Možda se zahtjevna djeca teže navikavaju na rutinu, ali svakako je više trebaju. To što je M. imao određeni poznati ritam u jelu i spavanju puno je značilo. Ovo što govoriš o svom djetetu - zahtjev za pažnjom 24/7, potpuni fokus, neprihvaćanje zamjene za roditelja (čitaj mamu), neprekidna potreba za tjelesnim dodirom - sve smo to prošli, tako da znam o čemu govoriš.
Sofke, nisam htjela reći da je nemir i zahtjevnost = visoka inteligencija i da mirna djeca ne mogu biti bistrići. To nisam rekla niti mislim - poznam puno darovite a vrlo mirne djece. Međutim, imala sam prilike vidjeti djecu koja su po sebi bila vrlo zahtjevna, a postajala su još zahtjevnija jer nisu imala dovoljan intelektualni input za svoje potrebe.
Ajme, kak je pogodena tema! Danas mi je i teta u vrticu potvrdila da mi je dijete iznimno zahtjevno i tvrdoglavo. Kaze da jos nije imala priliku radit s takvim djetetom. On privlaci paznju tako da radi stvari koje ne smije i to ga strasno zabavlja. Zabrane kod njega ne vrijede, ja mu 100 puta, kad najvise dramatizira zato sto mu nedam npr. da dira laptop, govorim "ja sam tvrdoglavija od tebe!" I sama teta mi prica da cesto razmislja kako i cime da ga zabavi na par minuta dok ona ode npr. presvuc drugo dijete.
Na prvi dojam on je mirno i drago dijete, koje se puno smija i brblja. Ali ima onaj pogled, onaj preko ramena kad krene prema gumbicima na tv-u a ja po 1000-ti put govorim "ne". Al on po svom, sa (zlocestim) smjeskom na licu., gledajuci me u oci, i ne staje dok taj gumbic i ne stisne.
Okolina ga, naravno, tretira kao razmazenog. Ali ja znam da nije, jer sam cvrsta i dosljedna i kao sto sam vec rekla, tvrdoglavija od njega.
ovo potpuno potpisujem. moj d je super kod zubara, okulista, kad se čita ilijada, kad se igra sa prijateljem neku konkretnu igru. ostavi ga u slobodnoj igri u hrpi vršnjaka i prizivaš katastrofu. dobro karikiram, ali u biti zdenka je to savršeno sročila
ovo potpuno potpisujem. moj d je super kod zubara, okulista, kad se čita ilijada, kad se igra sa prijateljem neku konkretnu igru. ostavi ga u slobodnoj igri u hrpi vršnjaka i prizivaš katastrofu. dobro karikiram, ali u biti zdenka je to savršeno sročila
Ja mislim da je moja Mara zahtjevno dijete u punom smislu riječi. Nakon zahtjevne Rine mislila sam da drugo dijete ne može bit zahtjevnije. I eto mi sad. Od jutra do večeri plače, nosiš li ju nije dobro jer bi samo nekud htjela, baca se, trga iz ruku, sad je tu, sad tam. Niš joj nije zaprav, s ničim se ne može zabavit ni minutu, uglavnom ja ju po cijeli dan prenašam po kući i pokušavam zabavit, a ona samo njurga i protestira. Ko nema takvo dijete, ne zna kaj je to. O pospremanju i kuhanju ne bih, naravno da kraj nje to nije baš moguće, doduše, sve se to napravi kad navečer zaspi, između buđenja
Evo moje zahtjevno baš igra šah s tatom, a danasu autu dok smo tražili parking po centru kao dvogodišnjak. suze lije samo od dosadne vožnje sunce mamino, a šest mu je godina. :/
eto, opis mog djeteta. :shock:
ponekad mi se čini da smo joj mm i ja kao neke lutkice kojima ona upravlja po volji. kad nas treba ljepi se za nas, kad nas ne treba nema šanse da nas uopće pogleda. ne vozi se u kolicima (osim ponekad ali ne duže od pola sata), samo je jednom u kolicima zaspala, (zato spava u mei tai-u, slingu, marami, bez problema) kad mene nema ne spava, naravno da spava s nama u krevetu, naravno da visi na sisi ko da ima mjesec a ne godinu dana...
jedino što nikad ne plače, osim u stvarno iznimnim slučajevima (ne plače ni kad se udari, mora svarno jako jako lupiti u nešto da bi plakala), ali kad zaplače nema je šanse smiriti dok ne dobije što hoće. mm i sveki su je danas pokušavali smiriti 20 min i nisu uspjeli dok nisam ja došla, očito je htjela mene
potpuno se slažem s tim ALI... Kako naviknuti dijete na rutinu kad ne mogu naviknuti ni sebe?!Ja sam isto (bila) takvo dijete, rutinu mi nisu uspjeli usaditi...sad se mučim da je usadim sama sebi. a vidim da bi njoj itekako dobro došla. a bome i meni
evo, napokon, definicija moje k. dok ju nisam rodila, mislila sam da ljudi malo pretjeruju kad pisu da imaju takvu djecu
na rukama mi je otkad se probudim dok ne idem spavati. ostavim ju dok odem na wc i dok se oblacim ali pod koju cijenu--ona se zaplace tako da kad ju pogledas suze ti krenu, kako jadno i tuzno izgleda. navecer malo osdpava bez mene (f. je s njom u krevetu pa ju valjda to prevari
najgore mi je sto md-a cesto nema danima i tjednima, pa se trudim pohvatati zivot s njom a da ni f. ne bude zakinut. naravno, u svemu tome najvise stradam ja, padam s nogu i psihicko stanje mi je diskutabilno. ali tjesim se, bit ce bolje, proci ce i to..
Mislim da i mi možemo da se pišemo na listu. Sa 18 meseci sam uspela, jedva da nam uvedem neku rutinu. I od tada je lakše i meni i njoj.
Žalila sam se već milion puta ovde na forumu da mi je teško, fizički mi je bilo teško dok nije prohodala a sad je psihički.
ALi istina je da takva deca puno i daju, to sad počinjem da uviđam.
vi koji govorite da vam takva djeca puno daju možete li reći što to? pitam vas kao majka koja izdržava dan sa posljednjim atomima snage i mislim se kako mi može dati jedino slom živaca u bliskoj budućnosti. moj nije bebica, moj je hahar od blizu 2 godine....glasan, brz, nikad ne staje, nikad ne miruje, uvijek, ali uvijek traži da sam uz njega, uz sve to prolazimo i teške faze prkosa, bacanja na pod, urlanja "neeeeećuuuu"....preporuke? osim tableta za smirenje....hvala, njih sam već nabavila....knjige? čitam sve te popularne i pametne autore koje navodite, al hm...mislim, mnogo toga mi je kao mrvo slovo na papiru - čisto teoretiziranje. hoću konkretna rješenja. ima li ih?
eh...ajd, ako i ne dobijem nikakav dgovor bar sam se malo ispuhala.....
... i ja bi jedno tako zahtjevno dijetei ti svoje dijete nazivaš zahtjevnim :shock:
ne bi, sigurno... i ja bi jedno tako zahtjevno dijetei ti svoje dijete nazivaš zahtjevnim :shock:
priznajem, kako sam napisala ispada da se ona po cijele dane sama igra, kad ono JOK. mislila sam napisati da se ponekad zna zaigrati sama, satima. PONEKAD, da ne bi bilo zabune. i samo kad otkrije neku novu igračku...
Isto tako znam zagrliti moje koljeno i ne puštati me (a ja recimo, kuham
pitanje za sve vas: kako uopće uspjevate išta po doma napravit?
meni je stan koma. jednom u nekoliko tjedana svekrva uzme malu u šetnju na pola sata pa ja čistim koliko stignem (a stan ima 90 neurednih kvadrata). s njom ništa ne mogu. krenem spremat ona za mnom 'rasprema', usisavanje mi je utopija, podove perem noću (ponekad ni ne usisam prije, baš paliti usisavač u 10 navečer nije fora), kupaonicu perem dok spava (ako taj dan spava), kuhinju spremamo skupa...
jedva čekam da mm dođe s posla da se otuširam, operem kosu...
Moj dan završava u 8 kad ona ide spavati, tj. počinje spavati, pa se budi svakih pola sata do 10, a onda odspava do 12, a opet pol sata sat i tako cijelu noć. ne mogu se maknut od nje...
kako vi to hendlate?
Uh, ja sam mislila da većina mama ovako radi.
Moje dijete sve radi sa mnom. Rijetko kada se sama igra, i to je zapravo prevrtanje igračkica ili prelistavanje slikovnica. Jedino ju slikovnice mogu zaokupiti na dulje, odnosno, 5-10 minuta. Ako ja nešto radim, ona glavinja po stanu... izvuče svoju odjeću iz ladice, donese, ja joj kažem da ode spremiti, onda spremi... pa otvara donju ladicu u kuhinji, pa malo mete, provjeri što ima u školjci (ako je slučajno ostala nezaklopljena), vuče wc papir okolo, pokida ga, onda kupi papiriće pa baca u smeće, upali TV (što je jedino zanimljivo oko TV-a, nikavi crtići, pjesme..., ništa, a meni drago).
Kad joj dosadi glavinjanje (traje najviše 15 minuta), dođe, uhvati se za moje noge pa ako kuham, stavim ju na stolicu, dam spužvicu pa kao pere suđe, gricka povrće, soli ručak... kada pravim kolač, sudjeluje full
Usisava sa mnom ili pravi nered iza mene.
Kupaonicu i peglanje rješavam dok spava.
U bašču idemo zajedno ako nemam puno posla... razvlači gliste i gole puževe.
I sve vrijeme je zapravo mirno, poslušno, drago i nasmijano dijete. Al ozbiljno. I većinom posluša.
Utičnice ne dira (jednom sam dreknula da sam samu sebe uplašila, ali smrzla sam se da će staviti prstić, nakon toga smo stavili zaštitu, no više ih ne dira... zna da je to struja, da se u nju stavi utikač nekog aparata i to je to).
Za vruće (hranu, peć, radijator, rernu...) je dovoljno reći pec pec da obilazi u najvećem luku što ga može napraviti (nikada se nije opekla, nego je baš oprezna).
NOž i ostale bockave stvari voli dirati iako zna da su boc. Odmah ostavi kada kažem da se može ubosti (ako previše lamata njima).
Slično je s predmetima od stakla. Dira, par puta je ispustila, razbila pa zna što znači i sada je oprezna. Ne baca ih više na pod.
Jedino su joj stepenice tiha patnja. Za čas se popne kod bake i dede preko svih stepenica (mi smo iza nje) i stalno moramo paziti da ne ide sama gore. Smije se u facu, ali ne prkosno, nego ono, ja to mogu, zašto mi ne dopustite da vam pokažem. Sad se počela penjati i po kutiji za igračke pa na kauč. MM joj je stalno branio,no rekla sam mu da mu jepametnije da ju nauči kako će sići jer nema šanse da će ga u tome poslušati. I što je zanimljivo, penje se samo kada smo mi u prostoriji, valjda se osjeća sigurnije. Iskreno, sretna sam što je spretna.
Inače, kada nešto razvašari, ozbiljnim joj glasom zadam da to spremi... Ono, zašto si to razvašarila. Ja sam mislla da ćeš ti to spremiti u ladicu. Znaš da je halčicama mjesto u ladici. Onda se ona osjeća sva važna i odmah me posluša. To što hlačice završe u sasvim desetoj ladici, o tom, po tom... bitno je da se zabavimo
ja tu zahtjevnu djecu, ipak bi raščlanila u više podgrupa (profila)..
- hipersenzibilna, pomalo preosjetljiva na okolinu
- uplašena pa traze prisustvo nekog bliskog uz sebe
- fizički aktivnija od prosjeka, pa ih stalno moras "slijediti"
- naviknuti na malo veću paznju roditelja (iako oni to bas i ne traze..al roditelji hoće), pa vise ne mogu bez nje
- "razmazeni", roditelji slabi u postavljanju granica
- karakterno "zatvoreni", teze se uklapaju u drustvo vrsnjaka pa se ugodno osjecaju samo sa roditeljem i traze (opet) paznju
...ma ima ih..ali je svima zajednicko to da su zahtjevna!
mislim da bi trebalo dokuciti koji je uzrok tome i pristupati im razlicito
hmmm....pa sad, jel ovo neka prava klasifikacija ili onako iz glave?ja tu zahtjevnu djecu, ipak bi raščlanila u više podgrupa (profila)..
- hipersenzibilna, pomalo preosjetljiva na okolinu
- uplašena pa traze prisustvo nekog bliskog uz sebe
- fizički aktivnija od prosjeka, pa ih stalno moras "slijediti"
- naviknuti na malo veću paznju roditelja (iako oni to bas i ne traze..al roditelji hoće), pa vise ne mogu bez nje
- "razmazeni", roditelji slabi u postavljanju granica
- karakterno "zatvoreni", teze se uklapaju u drustvo vrsnjaka pa se ugodno osjecaju samo sa roditeljem i traze (opet) paznju
...ma ima ih..ali je svima zajednicko to da su zahtjevna!
mislim da bi trebalo dokuciti koji je uzrok tome i pristupati im razlicito
Iz mojeg iskustva, pravo zahtjevno dijete ima elemente svega navedenog. Moja E, je stvarno hipersenzibilna, ali ne na okolinu nego je osjećajna i nježna iako se pokazalo da se i teško uklapa u situaciji s tetom čuvalicom, traži prisustvo iako ne nužno non-stop jer se već pomalo zna i sama zaigrati, ali doziva da bude sigurna, fizički je ekstremno aktivna, ali se uglavnom dobro uklapa u društvo vršnjaka, osim kod tete čuvalice, što mislim da nema veze s E nego sa situacijom kod tete koja joj nije odgovarala.
Ovo šta se tiče pažnje roditelja - mi baš nije jasno, šta je uopće veća pažnja? E je uvijek imala puno pažnje, ali po meni to tako i treba biti. MM i ja se u početku baš i nismo snalazii u postavljanju granica, ali i tu smo se našli.
NIkad mi nije bio jasan termin "razmažene" djece, kad se radi o maloj djeci, kakvo je to razmaženo dijete od 21 mjesec, npr? Neki bi rekli da je moja E razmažena, ustvari i rekli su, ali ja tvrdim da nije razmažena ako traži i dobiva pažnju.
Kao i kod SikePike, tako i kod nas, Ela i ja sve radimo zajedno i uglavnom sve uspijem napraviti, prije ili kasnije. Nastojim ju u sve uključiti jer se i tako uključuje sama, a pametnije mi je da joj ja dam šta da radi nego da sama bira...Tokom dana dok spava operem suđe, pospremim nered onako "s većeg" da odnesem šta ide u koju prostoriju, pometem hranu s poda, ako uspijem popiti kavu to je super dan! Moram priznati da mi je sve lakše s njom jer stvarno sve više razumije i već mi čak zna i stvarno pomoći - tako ustrajno briše prašinu da je to poslije njenog tretmana stvarno čisto, točno zna uključiti sušilicu - naravno da sam s njom (jer gdje bi uopće mogla i biti), ali točno zna šta i kojim redom treba stisnuti, baca u smeće šta treba, nosi prljavu robicu u mošaru za veš, navečer samnom zajedno posprema igračke, a imamo i par igrica kje ju zabave pa bude na miru barem kratko - onaj plastelin za bebe, presipavanje koječega iz jedne posudice u drugu, slikovnice ju jako interesiraju, moji udžebenici za školu, pustim joj njenu playlistu s YouTube-a uglavnom samo ton joj bude dovoljan uz ugašen ekran pa pjevaaaa i pleše, a obožava gledati Bohemian Rapsody u izvedbi Muppeta - vjerovatno jer pola pjesme viču mama, mama a to je njen omiljeni tekst! Čak sam došla do toga da kad hoću napraviti malo reda po kući, pred večer onda pospremam prostoriju po prostoriju, pa kad uredimo nered, zatvorim vrata. heheh Raspored nam je takav da su sobe, WC i kupaonica odvojeni, a sve ostalo je u jednoj cjelini, pa ove prostorije "uredimo" zajedno dok je budna, ostalo kad E zaspi....i tako imamo dosta trikova, ali dosadno nam nije nikada. E da i obožava se ljuljati, pa smo joj instalirali ljulju u kući na štok od njene sobe tj. samo kukice na koje se ljulja stavi i skida, pa se ljuljamo i peglamo.....
Moja je mama meni uvijek govorila "da si bar rodis takvo dijete kakva si bila ti". Zelja joj se ostvarila.
Ja jedino znam da je naporno i da sam prije godinu dana bila na rubu snage... danasnji dan me bacio u ocaj.
Kako pospremam po doma?
Nikako kad je ona budna ili kad smo nas dvije same doma. Za pospremanje moram cekati MM da dodje s posla i prosece psa (ne prije 18 sati) onda on preuzme vecinu divljanja na sebe dok ja sumanuto pospremam, ako preskocim jedan dan znaci da slijedeci moram duplo vise zapeti. Dobar izbor je izaci van no kuda otici kad je dijete od Bozica bolesno :/ ?
malo sam se pojadala jer mi je danas stvarno bio los dan.
pospremanje, što je to?
spremam vikendom, kad smo svi doma, dok J spava, a T se zabavlja sa mm. preko tjedna živimo u neurednih 60 kvadrata.
Pitao je netko što nam to daju takva djeca?
već sam rekla da osim što u meni bude glad za znanjem, jer njih zanimaju područja koja mene nisu nikad, pa zajedno učimo i otkrivamo svijet, uz njih sam stekla novo samopouzdanje da mogu SVE, jer sam naučila stizati. naučili su me maštati i ponovno uživati u stvaranju, a to je sve bilo zapostavljeno u meni...a najsretnija sam kad u totalno neočekivanom trenu vidi da su moje riječi pale na plodno tlo, da moj trud ima smisla.
babyboys je napisala:
koksy je napisala:ali su divni jer me drže budnom u duhovnom smislu, uz njih sam i ja postala ponovo gladna znanja i konačno naučila organizirati svoj dan...
a najsretnija sam kad u totalno neočekivanom trenu vidi da su moje riječi pale na plodno tlo, da moj trud ima smisla
Potpisujem sve ovo. Puntice, sama si negdje napisala da je dijete upornije od tebe i da će te uvijek obrlatiti. E pa budi ti upornija od nje. Kad god mi je bilo teško podsjećala sam samu sebe da sam ja odrasla osoba i da ja njega odgajam. Naravno, primala sam i utjecaje u drugom smjeru, ali ja sam bila ta koja je njega morala voditi za ruku. On je bio jak, ali ja sam bila jača od njega.Okolina ga, naravno, tretira kao razmazenog. Ali ja znam da nije, jer sam cvrsta i dosljedna i kao sto sam vec rekla, tvrdoglavija od njega.
Pospremanje? Pospremala sam koliko sam mogla. Ne volim nered, ali nisam ni rob reda. Pospremala sam najčešće tako da sam uključivala i njega. Jednom mi je oprao kupaonicu sokom od borovnice, ali išlo je zajednički nekako.
Što se tiče rutine, djeca je žele i onda kada joj se opiru, možda tada i više nego inače. Puntice, odgovor si sama dala - dijete ti nema rutinu, jer je ti nemaš. Moraš uspostaviti svoju rutinu. Za sebe i MM mogu reći da smo dosta uložili u to da M. dobije rutinu - jako smo pazili na to da on uvijek može odspavati u svoje vrijeme - ako smo nekamo išli planirali smo to tako da on može odspavati u autu; sve dogovore smo prilagođavali njegovoj rutini spavanja (što nije bilo lako, jer je spavao jednu rundu ujutru, jednu poslijepodne i navečer u 9). Uvijek sam naročito brinula o tome da ne bude gladan - kod takve djece su često nezadovoljene fizičke potrebe okidač. Navečer smo smirivali situaciju jedan sat prije nego što je trebao ići na spavanje, gasili TV, prigušivali svjetla, razgovor. I tako je uspostavljena rutina ranog odlaska na spavanje koja traje još i sad kad on ima 8 godina.
Još želim dodati da je teško reći koliko će to trajati kod kojeg djeteta. Moj sin je na neki način ostao zahtjevan, ali to je daleko od onoga što je bilo u najtežim periodima. Prva prava prekretnica mi je bila kad je tečno progovorio, nakon druge godine - tada smo se počeli dogovarati i objašnjavala sam mu zašto nešto radim i zašto nešto tražim od njega. Ono što je shvatio, prihvaćao je. Kroz te razgovore smo gradili i naš vrlo čvrsti odnos kojem se posebno radujem i ponosna sam što sam ga izgradila s njim. Konačno mi je laknulo i bitno se promijenio (nije više bilo tantruma) kad je navršio 4 godine. I još jedna velika prekretnica u smislu ozbiljnosti i smirivanja je bila škola.
potpisujem.
frendica se neki dan naljutila jer sam oko 7.30 skočila do nje nešto joj donjeti i nisam povela E. Iako će 3 g., ako ju doma dovedem pola sata prekasno tj. kad vremenski odstupam od uobičajenog za bitne stvari (spavanje , jelo... ) uvijek nam se obije o glavu. To sam pod pritiskom okoline i 3-4 x nekih okolnosti napravila, ali radije pustim da svi misle da sam luda i da gnjavim dijete nego da remetim ono što je njoj bitno. Vidi se da Zdenka2 tu ima najviše iskustva i neke njene savjete instiktivno živimo, a neke ću probati uvesti.
Nadam se da će i E. malo "olabaviti" kad bude imala 4 g., a i literatura često 4 g. proglašava izlaskom iz potpune ego faze i ulaskom u značajnije razumnu fazu.
joj kako mi je dobro sjeo ovaj topik danas
mi smo trenutno u fazi da zara izjeda cijelu obitelj i ja sam psihički na rubu snaga.
otisla je na dva dana kod bake, a ja presretna što se od nje svi troje mozemo odmoriti
nemam ništa pametno za reći, ona je rođena zahtjevna i ostala zahtjevna i ja sam to odavno prihvatila tako. i većinu vremena to dobro podnosim. al ima dana kad bih joj svašta rekla i napravila, i uvijek u takvim fazama naiđem na topike slične ovom pa me utješe
Moj Isidor je isto cicak beba, ne spava uopste bez mene a danju ni u krevetu, samo na rukama i ponekad malo na sisi, ali je nekako sav drag pa mi je lakse nego s Novijem koji je uz zahtevnost bio i ljutko.
Isidorov smajl mi stvarno pomaze
Kod mojih je i munjevit motoricki razvoj kao i potpuna razbudjenost nakon rodjenja jos jedna od stvari koje povecavaju zahteve.
htjela sam još reći da je ključ u razgovoru. ja po čitave dane s njima pričam , objašnjavam, prepričavam....
niti jedno pitanje se ne ostavlja bez odgovora, a nikad nije zadovoljavajući odgovor zato ili jer ja tako kažem...
Moj T od dvije godine ne spava po danu i njegov dan traje od 7 ujutro do pola 10 navečer kada uz proteste odlazi u krevet. zna on da mora, ali tako mu se ne da...
Moje iskustvo iz najbliže okoline govori da stav roditelja prema djetetu zahtjevnom ili nezahtjevnom ima jako veliku ulogu. Dvije susjede koje imaju djecu E dobi pa smo se dosta družile su uglavnom meni davale savjete koje sam ja nekad prihvaćala, nekad ne, puno diskutirala o tim savjetima jer su mi se jako često odudarali o mog načina ponašanja i onog kako sam ja osjećala da bi se trebala ponašati kao majka, ali sam ih slušala jer uz ovaj forum to su dvije žene/majke, svaka po dvoje djece pa sam smatrala da znaju šta pričaju.
Uglavnom, prva ima potpuno nezahtjevno dijete koje gdje staviš tu je, nikad se curica na ništa nije bunila, a ne buni se ni sada, a druga ima reći ću zahtjevno dijete (možda malo lakše od moje E, ali tu negdje) prema kojem se odnosi prema nekim svojim pravilima u koja pokušava ukalupiti dijete svim silama i drži se svojih principa bez obzira na to šta joj ne uspjeva - curica sad ima 20 mjeseci.
U svakom slučaju ono što je mene u praksi često mučilo su bile, npr. najjednostavnije šetnje s kolicima, jednoj beba leži, šuti i ni mrdac, a drugoj se plače skoro cijelo vrijeme, ali one fino šetaju, pričaju i baš i briga. Moja E se uglavnom nije htjela dugo voziti, pa bi ju ja izvadila i nosila u slingu, na što su sijevali savjeti kako griješim, strašno, da sam si sam akriva šta joj odmah popuštam , da je plač manipulacija djece.....i tak to šta babe i inače govore, ali ipak kao mladoj i neiskusnoj mami ne mog reći da me često nije bacalo u nedoumicu. Zato, kažem sto puta, hvala Bogu na ovom forumu koji me je podržavao u onom kako i ja osjećam da je ispravno.
Djeca su nam u mjesec dana razlike, a sada ovo nezahtjevno dijete, koje nit je tražilo, nit je dobivalo pažnju, stvarno ne zna skoro ništa i često mi dođe tako žao jer je stvarno krasna djevojčica, lijepa i pametna u pitanju, a ovo zahtjevno plače non stop, ništa, ali baš skoro ništa joj se ne može objasniti, dok se mama i dalje drži svojih principa. S druge strane moja E, zna stvarno svašta i puno više od uobičajnog za svoju dob, tako da sam sigurna u to da trebamo samo prihvati dijete onakvo kakvo je i dati najviše i najbolje šta znamo.
Jedva čekam da nabavim Searsa jer me stvarno jako zanima ova tema.
nela08,
nela08,
Lut, jel Zara rođena 26.07.?joj kako mi je dobro sjeo ovaj topik danas
nemam ništa pametno za reći, ona je rođena zahtjevna i ostala zahtjevna i ja sam to odavno prihvatila tako. i većinu vremena to dobro podnosim. al ima dana kad bih joj svašta rekla i napravila, i uvijek u takvim fazama naiđem na topike slične ovom pa me utješe
Ne mora to ništa značiti i ja nisam tip od horoskopa, ali baš mi sada palo na pamet?
Danas sam jedva, ali jedva dočekala da ga ostavim u jaslicama jer od sinoć me maltretira sa cicanjem, sa tim da moram napraviti Boba graditelja od plastelina i našu kuhinju. Najveći tantrum jutros je bio kada sam neispavana provalila kako u nekoj sniježnoj rupi u nekoj njegovog knjizi živi puh. Naravno da nije puh, nego tuljan pa sam dobila po nosu kako to ne znam
Ovo sada nekome izgleda bezveze i to su inače uobičajene situacije koje mi više-manje dobro hendlamo i podnosimo, ali baš mi je jučer i danas nekako težak dan.
I do prije mjesec-dva imala sam mira dok je gledao neki svoj crtić. Trenutno se i te faze prisjećam sa nostalgijom jer i crtiće moramo zajedno gledati, prokomentirati svaki pokret, riječ, ptičicu, kukca....
Lut, jel Zara rođena 26.07.?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom