Odgoj djeteta s "visokom razinom potreba", po Sear

[babyboys]

htjela sam još reći da je ključ u razgovoru. ja po čitave dane s njima pričam , objašnjavam, prepričavam....
niti jedno pitanje se ne ostavlja bez odgovora, a nikad nije zadovoljavajući odgovor zato ili jer ja tako kažem...

Moj T od dvije godine ne spava po danu i njegov dan traje od 7 ujutro do pola 10 navečer kada uz proteste odlazi u krevet. zna on da mora, ali tako mu se ne da...

[nela08]

Moje iskustvo iz najbliže okoline govori da stav roditelja prema djetetu zahtjevnom ili nezahtjevnom ima jako veliku ulogu. Dvije susjede koje imaju djecu E dobi pa smo se dosta družile su uglavnom meni davale savjete koje sam ja nekad prihvaćala, nekad ne, puno diskutirala o tim savjetima jer su mi se jako često odudarali o mog načina ponašanja i onog kako sam ja osjećala da bi se trebala ponašati kao majka, ali sam ih slušala jer uz ovaj forum to su dvije žene/majke, svaka po dvoje djece pa sam smatrala da znaju šta pričaju.
Uglavnom, prva ima potpuno nezahtjevno dijete koje gdje staviš tu je, nikad se curica na ništa nije bunila, a ne buni se ni sada, a druga ima reći ću zahtjevno dijete (možda malo lakše od moje E, ali tu negdje) prema kojem se odnosi prema nekim svojim pravilima u koja pokušava ukalupiti dijete svim silama i drži se svojih principa bez obzira na to šta joj ne uspjeva - curica sad ima 20 mjeseci.
U svakom slučaju ono što je mene u praksi često mučilo su bile, npr. najjednostavnije šetnje s kolicima, jednoj beba leži, šuti i ni mrdac, a drugoj se plače skoro cijelo vrijeme, ali one fino šetaju, pričaju i baš i briga. Moja E se uglavnom nije htjela dugo voziti, pa bi ju ja izvadila i nosila u slingu, na što su sijevali savjeti kako griješim, strašno, da sam si sam akriva šta joj odmah popuštam , da je plač manipulacija djece.....i tak to šta babe i inače govore, ali ipak kao mladoj i neiskusnoj mami ne mog reći da me često nije bacalo u nedoumicu. Zato, kažem sto puta, hvala Bogu na ovom forumu koji me je podržavao u onom kako i ja osjećam da je ispravno.
Djeca su nam u mjesec dana razlike, a sada ovo nezahtjevno dijete, koje nit je tražilo, nit je dobivalo pažnju, stvarno ne zna skoro ništa i često mi dođe tako žao jer je stvarno krasna djevojčica, lijepa i pametna u pitanju, a ovo zahtjevno plače non stop, ništa, ali baš skoro ništa joj se ne može objasniti, dok se mama i dalje drži svojih principa. S druge strane moja E, zna stvarno svašta i puno više od uobičajnog za svoju dob, tako da sam sigurna u to da trebamo samo prihvati dijete onakvo kakvo je i dati najviše i najbolje šta znamo.
Jedva čekam da nabavim Searsa jer me stvarno jako zanima ova tema.

[meda]

nela08,

[nela08]

nela08,